Na 42. susretu hrvatskih zavičajnih književnika u organizaciji Hrvatskoga sabora kulture pjesma “Bila mlada” je nagrađena Plaketom “Mihovil Pavlek Miškina” za dijalektalno pjesništvo.
Vinko Pavić
Bila mlada, bila Mlada,
Sada ljuta ukraj puta,
Sidne, stane, broji dane
-Stare rane.
Nikad više neću sresti čeljade
Nagnuto nad okno seoskog bunara,
Pralje umorne na česmi
Što podukuju tužbalice,
Procvali masliđen u pitaru
Na tvom prozoru.…
Ugnijezdio se kršan i veličanstven ponad Ograde, gusta i neprohodna šumarka, a malo ispod Kovačevih kuća odakle bura dahom zavelimskim kosti propuhuje. Natkrilio se očinski nad okrajnom šumom, nad Pavića njivama i livadama, crven od vremena, crven od zemljine krvi, crven po Bogu.…
Vinko Pavić Kakve je boje sreća
Kad oblaci razgrnu njedra i snijeg posrebri ulice
A vi u toplom kutku,
Radosno, stisnuti jedno uz drugo,
Na bajkovitu početku svijeta
Vraćate kazaljke unatrag
Da se ni jedna sekunda ne zagubi.…
Ispiti čašu sunca iz tvojih ruku,
Nikad više neću sresti čeljade
