Ivan Babić

Ivan Babić
I ti si pisao svoju pjesmu
dok si mjerio i zacrtavao
svrdlao i zakucavao
smišljao nedostižno i gradio lako
dok si u vrtu posredovao povjerenjem
između gravitacije i stabala
između zemlje i metala
dok si se utišavao među laticama
pa zluradosti odvlačio pažnju…

više

Ivan Babić
Ostavio sam te s pitanjem
što nema odgovora
u vrućem ljetnom danu što je hlapio
poput kamfora
u molitvi što ti je u bunilu
kapke cjelivala
u pouzdanju što je strepilo
na krhkim ramenima
ostavio sam te mili…

više

Ivan Babić
ime je Njegovo jeka
što se od beskraja odbija
i proniče kroz tanko tkivo
moje strepnje

otvorene Mu oči
razmiču teške oblake
i siju svjetlo
u mome zapuštenom vrtu…

više

Ivan Babić
Nisam li
tih godina
samo čekao
ovdje na proplanku
pod rumenim i modrim cirrusima
kojima je bura bojila obrise okolnih planina
što su se od davnina izdigle
iz vlastite utrobe…

više

Ivan Babić
preda mnom papir
olovka u ruci
utiskujem slova
izmiču i klize
lijepim riječi
ali otpadaju
pritišćem pisaljku jače
mrve se i nestaju…

više

Ivan Babić
Ipak nisi tu.
Sada se može reći.
Sazrelo je.
Škripe šarke na vrtnim vratima.
Zahrđala tišina.
Sada se treba zapitati
što je sa sjemenom rajčice,
ima li vrećica za strašila,
vonja li svježe isjeckana kopriva?…

više

Ivan Babić
Ledeni vjetar
urliče iznad krovova,
jeca u rašeljkama,
jauče nerazgovjetne, zaumne riječi
što nekako probijaju debele zidove,
učas ispune zvukovode i pluća
i onda guše i guše
i nikako se povratno ne daju izreći,
niti u zanosu zapisati,…

više

Ivan Babić
Zaleđen. Neprohodan. Zameten. Plavičast. Svjetlucav vrt.
Bijelo na bijelom. Ledeno na bijelom. Čisto bijelo jutro s
plitkim zečjim biljezima, križićima ptičjih kandžica. Ne
trepćući žurno kistom razmućuje nekoliko bjelanjaka, snažno
premazuje prozorsko staklo što gleda na vrt i na nj pažljivo
lijepi fotografiju bradatog mrtvog Maljeviča, što će u svom
suprematističkom odru preležati ledenu sibirsku zimu.

(Iz knjige: Koncepcija vrta)…

više

Ivan Babić
Spavaj između mene i sebe
jastuci naši da se razdvoje
osvanut ćeš poput amebe
i oplodit samo snove svoje

Spavaj za sebe i za mene
prijeđi iz svojih u moje snove
osvanut ćeš poput žene
uhvaćene u okove…

više

Ivan Babić

mojoj materi
Što je gušće s neba lapta mrki snig
Teža je tišina selo pritiskala
Crkvica se stara popela na brig
Od malog lumina iznutra je sjala

Sakrile se sanjke lìpo pod skaline
A čizme se suše pokraj tople štuve
Pospala je čeljad kraj site živine
Jakete i bičve već su skoro suve…

više