Julijana Marinkovik
Ima nešto što ne možemo
iskazati,
a toliko je živopisno,
bojim se da ne razobličim
lijepotu,
naša mazohistička priroda
je očajno loša,
izloženi smo surovo
postupanju sa dobrim…
Julijana Marinkovik
Tvoja poezija je kosmos
i idem kroz simfonijske poeme
Uspinjem se akordima
za nekom novom patrikulom
Koračam za dušom
nebeske muzike
Dodirujem čarobnu ljubav
i kažem ti:…
Julijana Marinkovik
Ono što ostaje
nisam ni ja, ni ti,
ni ovaj, ni onaj
ni netko negdje tamo
što će ustrajati
da se vine
u zatvoreno vrijeme
tek toliko da kaže
da veliki je svijet…
Julijana Marinkovik
Ovo te neće iznenaditi
sve miriše na tebe
čak i nenapravljen
papir iz tvornice
jer pišem stihove
i prije nego sto izađu iz mene
jer sve miriše na tebe
Ti si bio tamo i u drugoj dimenzii
kad sam skupljala reči…
Sjećam se,
svaki je stih započinjao
od smrti
zvjezdanih točkica
Potom,
punili smo čaše
neprirodnom ludošću
i pili smo vrijeme
iz izmišljenog kalendara…
Julijana Marinkovik
Eto tako je Gospod htio,
da ne postoji druga ljubav
osim ljubavi za tebe
Iznenađen si mojim riječima?
Nije lako osiromašiti vječnost
takvom ljubavi
A nema oblik čovjeka,
ni cvijeta gdje zastane pčela,
ni oceana sa golemim valovima,…