Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

U TEBI IMA I NJENOGA MLIKA

Posted on

piše: Marica Žanetić Malenica

Držeći u ruci uokvirenu tetinu sliku, stojim tog subotnjeg popodneva kasnoga ljeta u sjeni dugovječnih čempresa na groblju Sv. Roka. Slušam propovijed koja će je otpratiti s onu stranu vremena i prostora, u vječna nebeska lovišta.

Na svoj posljednji put krenula iz dalekog Pertha početkom rujna. Pet dana poslije stigla je u svoje rodno mjesto, Velu Luku na otoku Korčuli.…

više

PIŠEM PISMO SEBI, DJETETU

Posted on

autorica: Marica Žanetić Malenica

Tebi, mala štreberice, tebi se obraćam. Odlikašici, čiji su se sastavi čitali u razredu, a rukopis nazivao krasopisom. Pitam se, dok mi oči posustaju, sindrom karpalnog tunela prijeti desnoj ruci, a leđa bole od sjedenja, otkud ti ta neutaživa glad za čitanjem i taj nagon za pisanjem kojih se, kako stvari stoje, za života riješiti neću.

Umjesto u neku građansku, roda te zabunom udomila u obitelj otočnih gena koja se, netom po tvojemu prvom plaču, doselila u veliki bosanski grad, kulturološki i jezični milje posve drukčiji od onog datog ti rođenjem. …

više

LUTKA OD GIPSA

Posted on

Marica Žanetić Malenica

ponekad uzmem njene ostatke
glavu s tijelom u izblijedjeloj haljini na cvjetove
otpale su ruke i noge
cipelice i čarapice davno izgubljene

.
ostarjele smo obje, tek osmijeh nam je ostao isti
njen blag, nježan i tajanstven poput Giocondina
moj zvonak kada smijem se od srca

milujem joj lice i zagledam se u svijetloplave
nacrtane oči s kojima sam razgovarala
u dane svojega djetinjstva kada bila mi je
i kći i sestra i prijateljica, po potrebi – sve

ne mogu moje kćeri i unuke vjerovati
da bila je prva i posljednja, moja jedina lutka
kad otac mi ju je s puta donio
velika radost u kuću je ušla

bacila sam već mnogo toga
nju čuvam, ovakvu kakva jest, u dijelovima
bezimenu lutku od gipsa, bez ruku i nogu

da nadživi me, iz ispranih očiju
suzu za mnom da pusti…

više