Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

piše: Marica Žanetić Malenica

Sjedimo Anđelka i ja, za stolićem postavljenim na ulazu u osnovnu školu u mjestu kraj  Trogira i potpisujemo se u bilježnice, blokiće, listove, komadiće nevješto iskidana papira… Okružene smo učenicima od prvog do četvrtog razreda kojima smo sat prije čitale svoje pjesme za djecu.

Ovo je tek jedan od naših nastupa pred djecom nižih razreda osnovnih škola, koji se ostvario otkad smo osmislile mali zajednički projekt – približiti djeci stihove koje smo za njih napisale.…

više

Marica Žanetić Malenica

Mene ni pred kim nikad nije sram
Jer četiri čarobne riječi već znam.
Uz hvala i molim, izvoli i oprosti
Svaki nesporazum lako se premosti.

Iako se svi odnosi na četiri riječi svode,
Vičem iz sobe bako, daj mi vode!
Ali i baka od mene nešto traži:
Čarobnu riječ mi zauzvrat kaži!…

više

Marica Žanetić Malenica

Sve smo si već rekli,
svatko je svoju iscijedio muku,
više nemaš u rukavu asa,
tek praznu mi pružaš ruku.
Brodolomci smo, kazuju nam lica,
pa pokušajmo kao zreli ljudi
ugaslu ljubav mirno odložiti
u staru mapu neuspjelih skica.…

više

Marica Žanetić Malenica
U tijelu mom prpošno diše
razigrana i nemirna mi duša;
vazda gladna ljepote i snova,
još ponešto htjela bi da kuša.

Slobodu ište, ja dajem je,
za let od orla nek’ traži krila,
u sudnjem času nek’ ne jeca
sužanj da je u tijelu mi bila.…

više

piše: Marica Žanetić-Malenica

– Majko, mislim da je došlo vrijeme – govori mi uznemirenim glasom mlađa kći ušavši užurbano u stan jednog prosinačkog ponedjeljka 2019-e.

Skačem kao šilom ubodena s kauča na kojemu sam, opružena i ugodno ušuškana u toplu dekicu, jednim okom gledala u televizijski ekran prateći kviz Potjera, a drugim u umjetno drvce koje mi zadnjih godina vrlo uspješno, u mjesecu blagdanskog šarenila i šušura, glumi bor.…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

Sjedim u jednom od gornjih redova velike amfiteatralne dvorane Filozofskog fakulteta u Zagrebu i sa suprugom i mlađom kćeri pratim ceremoniju promocije studenata različitih usmjerenja. Čekam, tog proljetnog dana 2002-e godine, da na red dođu novopečeni psiholozi, diplomand jednog od najpopularnijih, ujedno i najtežih studija, među kojima je i naša starija kći.

Dok u novom kostimiću, koji mi je za tu prigodu sašila moja susjeda, iščekujem poziv upućen psiholozima, prisjećam se …

više

Marica Žanetić Malenica
Na dotrajalu čamcu
plovim k bespuću
nekada prije
s mnogima na pramcu
sad sama na krmi
veslam smjerno ka ušću.

Ne okrećem se
svemu prošlom kažem…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

– Nešto bih te pitao – reče mi kolega Ivan s kojim na brodu, usidrenom ispred Dubrovnika, uživam u pogledu na suton, laganoj večeri i glazbi. On je sudionik, ja tek izvjestiteljica sa stručnog skupa koji se odvija u Cavtatu.

– Samo ti pitaj – kažem sa smiješkom – na meni je hoću li ti odgovoriti.

– Znam da su tvoji s Korčule, ali ja uporno u tvom govoru bezuspješno nastojim čuti taj tako prepoznatljiv bodulski Ili, splitski, ni njega nema.…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

Stavljam na policu još jednu svoju knjigu, ovoga puta to je putopis iz Australije, čijom sam se objavom darivala za netom proslavljeni rođendan. Poviše nje na gornjoj polici stoje poredane neke od onih koje sam od Njega dobila.

Bilo je to davno, ali i sad se vidim jasno kako držim u ruci njegov dar za rođendan i unaprijed nepogrešivo pogađam što se krije ispod ukrasnog papira. Ne samo po opipu.…

više

Marica Žanetić Malenica
Zadojena još u majčinu trbuhu
zlatnim sam sokom tvoga tijela
i od malih nogu na sve načine
ja sam ga pila, ja sam ga jela.
Nisam k’o druga djeca
tražila kruh namazan paštetom
meni je kap ulja
k’o nekad moje majke mlijeko
bila i ostala svetom.…

više