događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
„Je li možeš u subotu doć prid brod, poslaću ti jednu bulsu“?
„Mogu, naravno da mogu. Hvala ti puno… ljubim te…“
„Ma ništa, znam da je jadno voliš, Meri ih je ispekla…“
Ovaj, ili vrlo sličan dijalog vodim s Lidijom, mojom korčulanskom prijateljicom iz Blata, skoro svake godine u ova doba. Odem na brod po bulsu (torbu) i u njoj nađem ono što jadno (mnogo) volim, …
piše: Marica Žanetić Malenica
„Vi ne možete dati krv“, reče mi odlučnim glasom liječnica, kada sam se odazvala akciji koju je organizirao klub darivatelja krvi kojega sam bila članica.
„Zašto ne mogu, tlak i hemoglobin su mi u redu“, rekoh iznenađeno.
„U kartonu piše da ste operirali štitnjaču“.
„Jesam, ali skinuli su mi samo polovicu i nalazi su pokazali da…
piše: Marica Žanetić Malenica
Ulazim u radnju poznatog splitskog proizvođača pekarskih proizvoda i slastica. Njušim opojni miris tek pečenoga kruha i zamišljam vrijedne pekare kako u noćnoj smjeni mijese sve te kruhove naše nasušne.
Dobro, više ih ne mijese ručno, ali treba u te velike čelične miješalice usuti točne omjere svih sastojaka, moguće i ručno domijesiti, tehnološku proceduru slijediti da bi iz toplih peći izašli: Didova peka, Bakina pogača, Matan, šlapa, lovački, seljački, rustika, finac … i sva ta razna peciva sa slanim i slatkim nadjevima. …
piše: Marica Žanetić Malenica
Konačno sam se dočepala otoka, s kojim je uvijek započinjalo i završavalo moje ljeto.
Raspremam se na brzinu, ovdje vlada neki opušteniji red, bolje reći blagi nered. Uostalom, tome i služi odmor i odlazak izvan mjesta stanovanja. Uzbuđena sam, očekuje me prvi ovogodišnji bliski susret s morem.
piše: Marica Žanetić Malenica
Blago ovima što rade u tvornici čokolade, mogu je praviti, držati u rukama, gledati, kušati, do sita se najesti…
Što ja sa strujom da radim? Mogu se samo ubiti ili stresti, a do toga mi nije. A onda mi se opet čini da nije svako zlo za zlo. Zahvaljujući tome što ne dolazim u takva iskušenja mogu održati vitku liniju. Jer, da me je pustiti među ove pokretne trake preko kojih klizi taj slatki smeđi grijeh… jer da me je pustiti… jer da me je…
Ovo mi se motalo po glavi prije nekoliko godina, kada sam prvi put šetala carstvom čokolade i promatrala one sretnike kojima šećer nikad ne pada. Bilo je to u Švicarskoj, u tvornici „Alprose“. Ja sam tada radila u tvornici struje.…
tekst: Marica Žanetić Malenica
Šetam sa svojom rodicom, koja me ugostila u Perthu, centrom ovoga lijepoga prostranoga grada na obali rijeke Swan.
Studeni je, a kod njih kasno proljeće i već poprilično vruće. Sretna okolnost je što smo po vjetrovitosti u drugom gradu na svijetu, pa nas vjetar miluje po licu ugodnom riječnom svježinom.
Kada smo se približile jednom od oblakodera u poslovnom kvartu, rodica reče:…
Kad mi život smota ‘idro/ i kad bacin zadnje sidro
vezat će me moja cima/ u mistu di mora ima
piše: Marica Žanetić Malenica
„Evo morske žene“, kazala bi moja majka, kada bih mokre kose i s kristalima soli na potamnjeloj koži dolazila s plaže na ručak ili večeru u vrijeme djevojaštva i mojih velolučkih ljeta.
Sudbinska povezanost mora i mene posve je razumljiva i opravdana, kako porijeklom, tako i rođenjem. Volim te svoje korčulanske korijene i po ocu i po majci od kojih sam baštinila u krvi dva-tri zrna soli više.…