Djoko Erić

Djoko Erić

Iza korone. Kuge. Gripe.
Kad mínu smrti i oluje.
Opet u junu cvatu lipe.
I pčele zuje, zuje, zuje.

To prapočetka bruje strune.
Božanski miris sve nas budi.
U tamnom lišću zlatne krune.…

više

Djoko Erić

Ljubav je na svijetu snaga,
Što dvoje ljudi spaja s bogom.
Pa šapneš, voljeću te draga,
Sve dok ne kročim u grob nogom.

Ljubav traži dušu cijelu.
I otvori ti vrata raja.
Kada protutnji u tijelu,…

više

Djoko Erić

Život često raniti može
tebe neko ili ti druge
ostanu rane ispod kože
i budu izvor tvoje tuge

Ti živiš radiš puštaš dalje
da vrijeme rane izliječi
al rana tvoja bol ti šalje
samo na pomen jedne riječi…

više

Djoko Erić
Mađar Ignaz Philipp Semmelweis
Bio je doktor u K i K monarhiji
Naočit, mlad i učen
Nosio je zulufe, kicoške brkove i leptir mašnu
Takvog ga vidimo na
poštanskoj marki Magyarposta

U to vrijeme pri porodu
Masovno su umirale majke i djeca…

više

Djoko Erić

Sve to što imam nije moje.
Dato mi samo da se služim.
Da se vrati. Posuđeno je.
Pa šta je moje? To ne kužim.…

više

Djoko Erić
Juče u krilu nam zaspali.
Ko ima srca da vas budi?
U snu ste tajno odrastali.
Danas vi ste veliki ljudi.

Idete, svjesni svoga puta.
A kada hladan vjetar duva,
Komad djetinjstva ispod kaputa,
Nek vam se nađe da vas čuva…

više

Djoko Erić

Kad si u komi i puna morfija
Kao posljednji pozdrav
Prije nego što ćeš otići
Uspjela podići ruku
Deset centimetara
Iznad bolničkog kreveta
Tom svojom slabom kretnjom
Pokrenula si opet svemir
I zvijezde su nastavile da kruže…

više

više

Djoko Erić

Ono što pjesnici ne stignu reći
Reći će stihoklepci:
U vrijeme starih majstora
Postojali su ateljei
Majstor je slikao
A oko njega su bili učenici
Strogo se znalo šta oni smiju
Miješati farbu da se ne stvrdne
Čistiti kistove i slično…

više

Djoko Erić
U meni kada pjesma poteče
Dok čini mi se da ja je pišem
Meni se ona sama izreče
Ja kraj nje samo uzbuđen dišem

Otisak njezin riječi budu
Na papir slova ko muve hvatam
Polažem u njih svu nadu ludu
Otvorit da će nečija vrata…

više