Kratka pisma iz domovine
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Gotova je moja nova knjiga, 28. po redu, naslova “Sto bakinih heklanih mustri”. Toj knjizi sam se posebno radovala! To je nešto od moje pokojne bake, nešto i jedino, što mi je ostalo.
Nisam ja od nje naslijedila dukate, koji su njen vrat kitili kada je bila mlada. Ili …narodne nošnje, koje su uljepšavale, njeno lijepo tijelo. Baš ništa. Ni kuću, ni zemlju.
Ostavila mi je ono, što je ona najviše voljela, i cijeli život radila. HEKLALA; heklariju.…
Stružec/ Kažu ljudi …svaka je svadba lijepa. I jest, svaka na svoj način.
Kao ljubitelj klapske glazbe i pjevač u jednoj od klapa (Slavonica, op.u.) imao sam prilike prošloga vikenda gostovati na smotri klapa u Loparu na otoku Rabu.
Banneux Notre Dame je ljupki zaselak smješten nedaleko Liege-a u Belgiji.
Kad je u pitanju očišćenje hrvatskog društva od zločina i zločinaca bivšeg komunističkog režima, onda postoje i drukčija mišljenja od onih koji misle da je to jedna nužnost.
Primošten/8. rujna 2013./ Gledam valove, nadiru nošeni maestralom preko stijena na obali. Potom se povuku, za njima ostaje svjetlucavi mokri trag i morska trava.
Zagrebu pismeko pišem
Nakon što je katolička Crkva u Hrvatskoj, ali i u svijetu osjetno počela opadati u broju vjernika koji se mogu nazivati pravim kršćanima i nakon što se dogodilo po prvi puta u novijoj povijesti da je jedan živući papa sišao s prijestolja i otišao u mirovinu, tko li se je mogao nadati ovakvom osvježenju kakvo nam dolazi u liku i djelu pape Franje!