tekst i foto: Dražen Radman (1.dio)
Sjećaš li se, prijatelju, onog poznatog i dobrog pjevača koji je prije nekoliko godina iznenada umro u svojim ranim tridesetim godinama? Kažu da se to dogodilo zbog nesretne kombinacije nekih lijekova. Zar je baš tako morao otići?
Sjećaš li se onog momka koji je sa svojih nepunih osamnaest godina, jureći bijesnim automobilom koji mu je ‘brižni’ tata kupio, udario pri punoj brzini u one dvije mlade djevojke i za tren ih lišio života? Zar je baš tako moralo biti?…
– ponaša se tajnovito,
Drži Anu,
“Ne razmišljam toliko o toj usamljenosti, koliko razmišljam o ljepoti koja je preostala.”
Edipova obadva sina, Eteoklos i Polyneikes, koji se nazivaše još i Kadmeri, popičkaše se prije par tisuća godina, istinabog, nije zapisano zbog čega, al’ što bi drugo moglo biti, nego vlast a kroz nju novac. Ili možda obrnuto.
“I oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima svojim! ...
Najnovije poskupljenje goriva nametnulo je pitanje tko je u ukrajinskom obrambenom ratu gubitnik ili jednostavnije rečeno, kome su nametnute sankcije?
Svaki čovjek želi živjeti zdravo, mirno i bezbrižno. No, kada nastupi teška bolest, trebamo je sagledati kao pojavu koja dolazi izvana. Ona je pored nas, nije nastala u nama, nije izrasla iz nas, nije dio nas.
Kako nam je malo trebalo da težište javnih tema prebacimo s jedne na drugu, kao da smo jedva dočekali nešto novo. Nakon dvije godine ispunjavanja stupaca vijestima o koroni, na scenu je stupila nevjerovatna vojna invazija Rusije na Ukrajinu.
Narednih pet stotina godina morat će Rusija umivati svoj obraz najmanje pet puta dnevno. Pa mirisati, pa malo kreme, pa puder…