tekst: Žarko Delač
Ekspanzija novozaraženih virusom Covid – 19 u Hrvatskoj ali i diljem Europe uzrokuje pojačane aktivnosti na sprečavanju njegova širenja ali istovremeno i snažnije djelovanje protivnika epidemioloških mjera.
Takav proces nije neuobičajen i logično je da akcija izaziva reakciju i obratno. Ne ulazeći u brojne izjave teoretičara zavjera, znanstvenike koji tvrde da virus nije toliko smrtonosan kako se prikazuje i o svrhovitosti poduzimanih mjera kako bi se zaustavilo širenje virusa, malo se govori o srži problema.…
Sve što je novo, ljudi malo i ništa prihvaćaju, pogotovo ako su s tom novinom oni ugroženi. To je u jednu ruku i opravdano. Ako je nešto novo za opće dobro, onda to u prvom trenutku može vidjeti samo inovator i nitko drugi.
Otkad nas je u ožujku 2020. godine pohodila korona, sve više mojih poznanika pati od nesanice. S ekrana nas već mjesecima zasipaju lošim vijestima koje se u našim životima preoblikuju u brigu, strah, stres, strepnju, neizvjesnost, apatiju i nemoć.
Kriza uvjetovana širenjem Covid 19 virusa očigledno pogađa sve dijelove društva i zasigurno će se još godinama osjećati posljedice.
Neću danas o dečku, on je svoj život okončao, gdje je pošlo po krivu, sada se pitaju roditelji.
Svi smo čuli za piromane.
Roboti pri automatizaciji proizvodnje je povećavaju i smanjuju joj cijenu. Kako se može definirati pojam „robot“?
Koliko smo se mi u našoj državi naslušali lijepih riječi, samo u ovoj zadnjoj, od naših političara i njihovih odanih poltrona.
Mi odrasli često dobronamjerno tumačimo djeci kako je za život važno znanje, da se bez njega ne može, da je čovjek bez znanja gotovo invalidna osoba. Djecu želimo poučiti o svemu što ih u životu čeka i što će im biti potrebno.
Skretanje pozornosti na sebe jedan od današnjih glavnih poriva u našem društvenom okruženju i izraziti sociološki fenomen. Tome pridonose i tehnološke novotarije kojima se služe brojni korisnici kako bi što većem krugu ljudi pokazali gdje se kreću, kako se oblače, što jedu…