događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
O višedimenzionalnim posljedicama poplava
piše: Žarko Delač
Unatoč strahovitim štetama, s velikim oduševljenjem i ponosom pratim situaciju vezanu uz katastrofalne poplave u Slavoniji.
Naime nakon duljeg vremena ponovno se iskazalo jedinstvo i sloga hrvatskih ljudi, elan, solidarnost i volja za pružanjem pomoći, čega se sjećam još jedino iz vremena Domovinskog rata.
Nameće pitanje zašto je potrebno doći do velikih katastrofa da bi pokazali svu našu pozitivnu ljudsku stranu?…
Malo o nogometu…malo o dobrovoljnom radu …
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 21.lipnja 2014./ Prošli tjedan izmjenjivali su se sunce, vjetar, kiša nad belgijskom prijestolnicom.
I temperatura se mijenjala ovisno od dobu dana od minimalnih 9 stupnjeva C pa do 30 stupnjeva. Tako da smo stalno nosili u pripravnosti kišobrane, mantile, šalove oko vrata ali i sunčane naočale i laganiju odjeću ispod jakni i mantila. Stalno se trebalo ili oblačiti ili svlačiti.…
Stružec/ Prelijepi dan i blagdan svetog Vida u Strušcu, proslavljen je svečano.Prošencija selom u narodnim nošnjama, sveta misa, zbor iz Duboševice, puhači iz Gornje Stubice, ručak i onda ….priredba!
Naša priredba, koju smo vježbali od Nove godine.
Dan prije se vozio namještaj kroz selo, sa
Sto godina od početka Prvog svjetskog rata …II.dio
„Samo su mrtvi vidjeli kraj rata ..“
tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles, 8.lipnja 2014./ „Na poljima Flandrije makovi cvjetaju, između križeva, red po red. Označavaju naše mjesto, a na nebu ševe još uvijek hrabro pjevaju, lete…Mrtvi smo. Nekoliko dana prije živjeli smo, osluškivali zoru, gledali zalaska sunca sjaj, voljeli i bili voljeni …a sada ležimo u poljima Flandrije …“
Dio je ovo poznate ratne pjesme, naravno u mom slobodnom prijevodu koji ne može izraziti ljepotu i ritam originala na engleskom jeziku.
Toplo preporučam čitateljima Hrvatskog glasa Berlin koji se služe engleskim da pročitaju original „ In Flander′s Fields“.…
piše: Emil Cipar
Napeta, dramatična i uzbudljiva utakmica je iza nas. Završila je tako kako je završila, tu se ne može ništa mijenjati. Jedna večer cirkuskog festivala je u potpunosti uspjela i nitko u Hrvatskoj ne misli na neplaćene račune, na minus na računu, na besposlicu…
Kad bi ovo svjetsko prvenstvo u nogometu vječno trajalo.
Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Gledajući neku uzbudljivu utakmicu…
Sandra Marelja Muić
I tako nakon zbilja dramatičnog cjelodnevnog izvještavanja iz nesretnog poplavljenog područja i slika oronulosti nakon toga, asteroidnom brzinom se nametnula smjena programa i ustupila mjesto sagi o usponu i (ras-)padu vladajuće stranke i dosegla epske razmjere u međuvremenu.
Svaki dan još neka nadopuna, kao da su nam nešto zaboravili otkriti. Kao hrpa onih proizvoda gdje dobiješ gratis još 50 grama u uvjerenju da to nisi odavno preplatio, tako i mi svaki dan gratis još po neka ulaga, neki dio stripa , neki detalj – kao da nam nije dosta, da barem Sulejmana vrate pa da narod može oči odmoriti na onim lijepim ženama u haremu, nego mora treptati u one njihove neglamurozne face i konfekcijske košulje.…
piše: Mirela Bajlović Marasović
Sjedim već neko vrijeme za ovim laptopom …Radim, prodajem sve pokretno i nepokretno. Otkrila sam čari Njuškala, prevodim …u glavi se selim, a selim se svaki dan po par sati…
I koliko god me veselio povratak, dolazak, odlazak …ne znam što od toga jest …u Njemačku, toliko mi se misli roje i čujem samo komentare koje viđam po facebook:
I najte misliti da on ima neki bolji program
piše: Zdenka Gleißberg
Svaki dan čekam naše vesti da čujem kaj se bu novoga dogodile, tko bu letil van tko bu zadržal stolicu, tko se bu premjestil s jedne na drugu, i ko bu nastavil i tko se nebu pomakel ni za milimetar.
Posebno Zoranova odoljeva, mora da je praf dobro zalajmana.
Zoran Milanović svaki čas ima nekaj da izlupa, neki dan je rekel, kakvo tajno glasanje, svi moreju glasti kaj hočeju i kakvo skrivanje.…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Shodno novinarskom pozivu, poznajem dosta ljudi u Berlinu, priličan broj Hrvata, starijih, mlađih, brojne restorane i njihove vlasnike, iseljenike koji su stizali u Berlin s s početka sedamdesetih. Brojne sam događaje pratila, o njima pisala a u nekim sam i sama sudjelovala.
Znalo se dogoditi da me akcija, događaj, doživljaj ponese, pa protivno pravilu, od promatrača postanem sudionikom.…
