A tuge puste, na najveći hrvatski Dan Žalosti…
piše: Sandra Marelja Muić
…pa, dokle smo to stigli, ni žalovati ne možemo zajedno?
Samelje me Dan sjećanja svom silinom, i to svom tugom i prazninom koju je objelodanio danas. Potpuna praznina duha, potpuna tuga dostojanstva. Kao da netko gazi po kostima svih tih poginulih i nestalih ljudi s vukovarsko-srijemskog područja i briše poslije ulaštene cipele na njihovom zgarišnom pragu, te otresa pepeo s kaputa po nadgrobnim pločama.…