Mogu li perom spojiti južna i sjeverna mora
podići mostove za ljude, vjetar i selice ptice
da mi u zagrljaj sleti neka koloritna metafora
što spaja svjetove razne bez prstića razmirice
.…
U nekom trenu opaziš je
zarobljenu u kapima kiše
u buđenju novog dana
u drugom ćutiš njezin blagi glas
a na nekim mjestima strpljivo je čekaš
i ne dočekaš…
Kada ti nešto dobro pokuca na, od srca vrata
pozdravi i osmijehom ti razgali lice bijelo,
kada ti iznad glave lete lastavica jata
svijetle ti oči, ponosno nebu dižeš čelo,
.…
Gledam i slušam pjevicu pticu razmahanih krila
lovi visine iznad planine pa u zelen dol slijeće
opijena pjevom ne kazuje gdje gnijezdo je svila
lahor travke njiše, u jezeru se ogledava proljeće
.…
Ako se pretvorim u rijeku
spletena u posustalu (ne)odlučnost
teći ću od izvora prema ušću
zagledana u more šumiti u jutarnje sate
okolo plave ptice će pjevati
a vječno sunce se ogledavati.…
Sabrana u godine, s osmijehom na licu
i nogama bosim, u poetskom vrtu sijem,
snenim pogledom lovim u letu pjevicu pticu,
s borama na licu, sladim se, dušu grijem.
.…
Put pod noge, odem, kući se vraćam,
Kada ti nešto dobro pokuca na, od srca vrata
Gledam i slušam pjevicu pticu razmahanih krila