Miljenka Koštro

Miljenka Koštro

Što dostojanstveno u ovom trenutku reći
O datumu od tisuće raznih slika
I granicu dobrog ukusa ne prijeći
Možda krenuti od svoga krajolika

.…

više

Miljenka Koštro

Jednom kad proljeću budem sestra
Bit ću
Prasak jutra za sutra
Hitra, britka, čitka i pitka
Cvjetna, šarena
Spretna, presretna…

više

Miljenka Koštro

Ako ga sivi oblak proguta
Dok tmurnu priču o jeseni piše
I pretvori se u magle sive
Na suncu će zablistati
Kao bistra kap kiše
I buditi proljetne boje žive…

više

Miljenka Koštro

Ne, neću ti reći idi
Nizašto te ne krivim
Ja zrnce sam prašine
S vjetrovima živim
A ti jedini suhi list
U maglama sivim…

više

Miljenka Koštro

Tamo-ovamo letjele su zbunjene ptice
Preplašene ubojitim olovom projektila
Koji su bezglavo letjeli
I promuklo kričali
Granate su prolijetale kro
Strahom zamagljene krovove…

više

Miljenka Koštro

Pitaš me kako sam
Dobro sam
Mogu se sageti
Prigeti, nageti
Pisati, disati
Grčiti, vrištati…

više

Miljenka Koštro

Na staroj uri
Izblidilo vrime
Odu dani
Nikad se ne vrate
Vidin svoju babu
U pletenice kosu splela…

više

Miljenka Koštro

Jesen došetala
Odjevena u lišće
U zagrljaju vjetra
Pomalo se svlači
Zagrljaj biva sve jači
Od velike strasti…

više

piše: Miljenka Koštro

LJUBAV, zanimljiva riječ. Često je izgovaramo, a i tumačimo njezino značenje. Vrijeme je preuzima i prenosi u koracima jutra. Pa tako, odavno, govorimo o ljubavi prema Bogu, djeci, roditeljima, bračnom partneru, braći i sestrama, domovini, biljkama i životinjama, jelu i piću, prema glazbi, umjetnosti……

više

piše: Miljenka Koštro

Iza  zaslona vremena – čovjek, hodočasnik, smrtnik. Rodi se, hoda i diše kroz magloviti talog prolaznosti. Sanja o životu i ravnoteži življenja u dubokim brazdama duha i tijela. Sni, oni mu dobro idu. A stvarnost?

Njeguje vlastite istine, svoja unutarnja svetišta i čuva ih kao…

više