Ukorijenjen ispod djedove prizide,
o, kakav je to orah bio,
raskošnim granama zavađene vjetrove krotio,
nebu se dizao, širio, ciljao do stote
i danima umirao od ljepote,
rose jutarnje upijao,…
Pojam o vremenu namjerno gubim,
hodam, zapravo dubim na glavi
dok pogledom milujem snene blizine i laskavost daljine
lirskom notom o nestrpljivu životu pjevam.
Neodoljivom svježinom zavičaja
iz nizine nazdravljam ovom rasutom danu,…
Možda sam i previše Suncu i proljeću pjevala,
rano djetinjstvo i mladost naglas iscvrkutala,
još mi se i o jeseni života pjeva, nije šala.
Sebi u bradu šapnem: Bože, za sve hvala!
.…
Na putu do vječnosti
Lijepo li je sresti one vedre duše