Zvjezdana Čagalj
Ti bi me smjestio na mjesto amfore,
U onaj željezni svinuti tron,
Hoćeš da budem smisao metafore,
Jednolični podnevni crkveni zvon.
Ti bi mi spremio krevet od ruža,
Krvavo crvenu plahtu od svile,
Bila bih žena sva od muža,
Usne bi tvoje mene pile.
U mračnoj sobi svijeće od voska,
Mrežaste čarape s čipkanim rubom,
U čaši koktela slatko- gorka
Tek kaplja meka na stalku grubom.
Vani se dani, vani se noći,
Proždire bljesak komade neba,
Tek stanje uma: otići- doći?!
I podatno tijelo koje te treba
U rajskom vrtu posvojnog pridjeva
Sloboda vezana ariju pjeva
I zijeva,
Od dosade zijeva!