NE DAJ SE INES

Arsen Dedić
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I “Molim Vas ako me tko traži”
Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion nježnih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve – u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se, Ines……

više

PARK SLOMLJENIH SNOVA

NOVA KNJIGA: Zbirka pjesama Park slomljenih snova, Valentine Vukman Zelić

piše: Sonja Smolec
Knjiga je predstavljena u Orebiću 9. kolovoza s početkom u 19 i 30 u dvorani Narodne knjižnice i Općinskog vijeća.

Program je vodio novinar u mirovini Joško Jelavić, a sudjelovali su, uz autoricu, Ivo Maričić Đani, predsjednik ogranka Matice hrvatske, izdavača zbirke pjesama, recenzenti Ena Strinić i Sonja Smolec, Nataša Ujević, Boris Njavro, stihove je čitala Ivana Ljepotica, nastupila je klapa Nava i mladi orebićki pjevač Ivo Ucović sa svojom pratiteljicom. Sve prisutne je pozdravio načelnik općine Orebić, Tomislav Ančić.

Park slomljenih snova’ je njena četvrta zbirka poezije i poezije u prozi. Od 2006. do danas objavila je zbirke pjesama Blago…

više

GRAJ JE ZREL A SVET JE VREL

piše: Božica Jelušić
Da vam nekaj velim: Dok smo bili mali, jedva se čekalo leto: Vidovo, Alojzijevo, to su bili pravi sveci, kajti potlam toga ni više bilo škole ni vučenja niti za vuha natezanja ni packi po prstima i šibom po riti!

Mi smo imali stroge školnike, to sem več rekla, pak sem stopram i ja ostala jemput “na reštu”, kajti sem ni mogla popamtiti nekaj z one pesmice SAVILA SE BIJELA LOZA VINOVA ……

više

POSREĆI SE GRADU

Kako je sveti Franjo stigao do Zadra …

tekst: Nikola Šimić Tonin
Negdje s jeseni na zimu, godine 1211./12., iz Ascolija uputio se na dalek put, prema Bliskom istoku – u Siriju, Palestinu i Egipat, sveti Fanjo propovijedati Kristovo Evanđelje, što je bila njegova stalna, dano – noćna, vrlo izražena, da izraženija i nije mogla biti, apostolsko – misijska preokupacija.

Otputivši se od sigurne obale na dalek i nesiguran put, put pun neizvjesnosti, po sam goli život  životnih ugroza ……

više

O PONIZNOSTI I OHOLOSTI

piše: Katica Kiš
Poniznost

Sv. Augustin kaže: „Gdje je poniznost, tu je ljubav“. Poniznost je majka svih drugih krjeposti.

Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. Lk 14,11

Poniznost  je urođena vrlina čovjeka i plod Duha…

više

ČUJTE SADA …

Nagovor za Karneval  2015. godine

autor: Katica Kiš
Slavonijo  plodna, moja zemljo draga
ti si bila nekoć tu prepuna blaga.
Njive se orale, sjeme se sijalo
i zdrave plodove tu se ubiralo.
Grah, blitva i repa, kukuruz, pšenica
bez genskih pretvorbi, bez otrovnih klica.

Puni marve bili torovi seljaka
praščića, ovaca, kokoši, pataka,

više

BUDITE LJUDI LJUBAVI

Suma na kraju godine
(razmišljanje za dan zadnji, prije dana prvoga)

piše: Fra Jozo Grbeš/Chicago
Biološki smo povezani jedni s drugima. Kemijski smo povezani sa zamljom s kojom dijelimo život. Atomski, molekulski smo povezani sa svemirom. Atomi u našem tijelu su iz svemira. Znanstvenici danas otkrivaju nastanak planeta, galaksija, sunčanih sustava, sve do velikog Big Banga jer je svaki korak u stvaranju ostavio svoje tragove. I po njemu modernom tehnikom znanstvenici idu natrag, otkrivaju uzroke i vrijeme. I svemir ima memoriju. Sjećanje.  Čovjek ima sjećanje. Čovjek ima srce!…

više

RODILO SE DJETEŠCE

piše: Marija Kukić
IsusSa zvonika svih crkava upravo otkucava ponoć. Ove noći dogodilo se čudo. Rodilo se djetešce u krilu Djevice. Rodio se Isus, naš Spasitelj i Otkupitelj. U bijednoj prohladnoj štalici, grijan ljubavlju svoje majke i toplinom Josipovog srca.

I u našoj crkvi kutjevskoj  noćas je posebno svečano. Popunjena je do posljednjeg mjesta, ni igla ne bi  više stala u nju. Ugodna je i topla. Urešena božićnim drvcima,obogaćena jaslicama ……

više