događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Književnost dijaspore.
Iz naše arhive/ Objavljeno 21.05.2015.
piše: Božica Jelušić
Popodne je bilo sparno, pa sam zaspala u Dvoru na kauču, sa laganom dekom preko bubrega, golih nogu i ramena.
Nešto sam napeto sanjala, pa se trgoh u ljepljivom znoju i izađoh napolje, na terasu gdje se sušilo moje bijelo rublje.
Cvijeće je molilo za osvježenje, zemlja titrajući isparavala vrelinu. Lagano sam zalijala sve u cvjetnjacima i potom…
Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2015.
Iz razmišljanja učenika Hrvatske nastave Berlin/”Zvončić”
Tea Burazin, 11.razred
Kada bih živjela u Hrvatskoj sve bi bilo drukčije nego sada.
U Hrvatskoj su ljudi mnogo srdačniji i otvoreniji te se više druže jedni s drugima. Ja jako volim Hrvatsku, a posebno ljeti kad se mogu kupati u moru.
Mi imamo najljepše more na svijetu, prekrasnu prirodu i otoke. uvijek iznova uživam u domaćoj hrani i našim specijalitetima.
Možda treba malo poboljšati sistem školstva i zdravstva, što bi …
Iz naše arhive/ Objavljeno 23.02.2015.
tekst: Marija Kukić
„U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele…“
Stihovima je žute cvjetove opjevao pjesnik Vladimir Vidrić.
O kojim žutim cvjetovima je riječ? Ja sam se odlučila: „Neka to budu maslačci!“ Zašto baš oni? Eto, oni rastu i cvjetaju na najčudnijim mjestima. Potrebno im je samo malo, malo tla, mala …
Dragutin Tadijanović (Rastušje kod Slavonskog Broda, 4. 11. 1905. – Zagreb, 27. 06. 2007.)
Jelici
U velikom nekom gradu,
U stanu s tisuću knjiga,
Žive njih dvoje, sami,
Godinama. (Tko zna, dokle?)
Svake noći, svake noći,
Kad se spremaju na počinak,
Oni se zagrle i dugo šapću:
»Lepet krila! Lepet krila!«.…
Iz naše rahive/objavljeno 08.08.2014.
Piše: Božica Jelušić
Nema otkupa od biografije, ni pod kojim uvjetima.
Uzalud povlačimo crtice, nanosimo slojeve boje, lupkamo po tipkovnici i nižemo mudre rečenice i skladne stihove, u nadi da će baš NAS zaobići bilo koje prokletstvo, da ćemo ispuniti koncept jednog urednog građanskog života, ostavljući pri tom trag u stvaralaštvu, humanizmu, znanosti, politici, javnom životu, industriji zabave, borbi za bolji svijet.…
tekst i foto: Sonja Breljak ...foto album
Berlin/ Nezapamćeno veliki broj Hrvata i Nijemaca, obitelj, prijatelji, radne kolege, okupili su se u podne netom prošloga četvrtka na groblju Alte St.Matthäus-Kirchhof u općini Schöneberg, u namjeri, do mjesta posljednjeg počivališta ispratiti Ivana Bitunjca, predsjednika Zavičajnog kluba Brođani, preminulog 01. ožujka u berlinskoj bolnici Emil von Behring.
Objavljeno 22. prosinca 2011.
Nikola Šop
Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge
donesem ti za večeru kruh skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.
I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajući mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.…
Nikola Šop
O Isuse kako bih volio, kada bi se
udostojio da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.…
tekst: Nikola Šimić Tonin
Jesu li pjesnici izmislili ljubav kako bi pisali pjesme?
Ljubav je glavni pokretač svega što postoji na ovome svijetu!? Ljubav je najstarija i najčešća književna inspiracija!? Jesu li pjesnici izmislili ljubav kako bi pisali pjesme!?
Osjećaji prema voljenoj osobi povezuju se u jedinstveni ljubavni zanos iz čega nastaje pjesma ili književno djelo. Veliki je dio ljepote koji inspirira čovjeka tako jako silom da sve što osjeća stavi na …
Marijan Viduka, najveći pridraški meštar vica …
Odabrao, pripremio, uredio, snimio: Zvonko Čulina
Iako „svako vrime nosi svoje brime“, „svako vrime nosi i svoj vic, šalu, pošalicu, ironiju, parodiju“ – pa tako i ovo naše podneblje i kako se kaže, „ko što voli nek izvoli“.
Od pamtivijeka, ljudi su posvud pa tako i kod nas ovdje, narodski, u svakoj prigodi; za vrijeme zajedničkog rada, okupljanja, fešti ili nekom drugom zgodom u slobodnom vremenu, kod bućanja, briškule, uz ognjište, gumna, na plažama, idući na bunar, sajmove ili u „penu“ bili puni spontanih ili smišljeno – zafrkantskih dosjetki i kako bi rekli, to ih je u svoj svojoj svakodnevnoj muci „kripilo i držalo“.
I u Pridragi se mnogi, posebno iz nedavnih vremena još sjećaju nama dragih i bliskih, tako-reći lokalnih bohema…