piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Brojevi su promjenjive vrste riječi, a dijelimo ih na glavne i redne brojeve.
Glavni brojevi kazuju točnu količinu nečega (jedan dva, deset, sto…), dok redni brojevi kazuju koji je po redu netko ili nešto (prvi, drugi, deseti, stoti…).
Brojeve pišemo znakovima koje nazivamo brojkama pa kažemo da su brojke znakovi (simboli) za brojeve kao što su slova …
Danas ću se malo pozabaviti zamjenicama.
U prošlim Savjetima prisjetili smo se kako se pišu imena kontinenata, zemalja, gradova, sela, zaselaka, ali i kako pišemo neka perifrazna imena.
Mnogo je zemljopisnih pojmova koja se pišu velikom početnim slovom. Danas ću se osvrnuti na pisanje imena kontinenata, država, gradova, sela i zaselaka.
U hrvatskom jeziku postoje dva pomoćna glagola, a to su BITI i HTJETI.
Naučiti rod imenica hrvatskog jezika relativno je lako, jer gramatička kategorija roda ima jednostavna pravila. Međutim, u ovom tekstu ne želim tumačiti nešto o čemu je napisana tona stručne literature. Želim, pomalo ozbiljno, a uglavnom neozbiljno, ukazati na neke pojave povijesnog razvoja hrvatskog jezika koje ste sigurno primijetili, ali niste o njima razmišljali.
Kada je davne 1851. godine mladi svećenik Petar Dorčić u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške, na otoku Krku pod svojim nogama prvi puta ugledao kamenu ploču, osjetio je da ga nešto k njoj neodoljivo privlači. Bila je široka 99,5 cm, a duga 199 cm. U prvi mah nije primijetio njezinu debljinu od 9 cm niti je znao da teži 800 kg.