događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sonja Breljak, kolumne.
Iz naše arhive/ objavljeno 21.05.2014.
Na roditeljski u Pariz …2. dio
tekst i foto: Sonja Breljak
Pariz/Kako smo naivno pristali na duuugu šetnju francuskom metropolom već prvog dana.
-Ma to je tu blizu, ulicom pravo, kroz par četvrti, do Seine, i eto vas kod Ajfelovog tornja, uputila nas Anja.
Sad, već kod buđenja u drugom jutru u Parizu, osjetimo kako smo dan prije pretjerali sa šetnjom pa mlađu kćerku Michaelu i mene prilično bole noge. A ima se hodati i uzbrdo i …
piše: Sonja Breljak
Makarska-Berlin/ Stigla mi pošiljka iz Makarske. U njoj nosači zvuka, snimak prošlogodišnjeg, 14. po redu Festivala klapa uz mandoline i gitare. A uz to i Zahvalnica koju je potpisao direktor Festivala, prof. Vedran Buble.
U Zahvalnici stoji: “Hrvatski glas Berlin/ za doprinos u organizaciji Festivala”. Eto, porastoh nekoliko milimatera od radosti. Ima li šta ljepše od zahvale. Kako to, tu riječ hvala, zahvala, zahvalnica, između sebe rijetko razmjenjujemo a tako to puno može značiti. Kao ova Zahvalnica iz Makarske meni.
Naime, u Makarskoj ljetujem dugi niz godina. Osim mora i sunca, opila me i glazba. Ja pjevam u zboru od djetinjstva, jako volim višeglasno pjevanje, uživam slušati klape.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.03.2012.
SUSRETI
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Eto, par sati …dobro, dobro, ne baš par, bilo je to više od pet sati …vožnje po ugodnom, subotnjem, sunčanom danu i eto nas već nešto oko 13 sati nadomak Bad Homburga. Prošle sam godine na dodjelu Večernjakove domovnice putovala s kolegom Ivom Dorotićem, njegovom suprugom Jadrankom te Perom Kolobarićem iz berlinske Croatije a ove godine bijaše to put u dvoje. Suprug i ja. Sami. E pa sad, oni koji imaju četvero djece …
Iz naše arhive/ Objavljeno 19.07.2011.
Tiskano u Hrvatskom katoličkom kalendaru Danica 2012.
U spomen na 06.02.2019. preminulu časnu sestru Mariju Metildu Oreč i sve sestre Samostana Benediktinki na Hvaru i svih samostana u svijetu.
piše: Sonja Breljak
Hvar/ Reski… nekako otužni a ipak umirujući zvuk zvona… iz daljine dopire prugušena, ujednačena, molitva Benediktinki. Pogled mi luta po njegovanom vrtu, cvijeću, lozi i otežalim grozdovima što vise s nje, nizovima prozora skritih bijelim škurama, branama od ljetne žege. Okolo zidovi što uz crkvicu, muzej i stambene dijelove u ovoj zadužbini Hanibala Lucića, dijele unutarnji, mirni svijet i stoljećima uhodani samostanski životni ritam od onog vanjskog, mondenog, turističkog, bučnog. Čudan kontrast. Nestvaran.…
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Bilo je to posljednjeg radnog dana prije božićnih blagdana. Petak je. Negdje oko 14 sati, na poslu. I ja žurim pozavršavati sve obaveze prije nego li nastupe dani vikenda i tri neradna, blagdanska dana s početka tjedna. Na nogama su mi zimske cipele viših potpetica.
U žurbi, na jednoj od stuba, iskrenuh desnu nogu tako nezgodno da u trenutku nakon početne velike boli, zastadoh u tišini, osluškujući vlastito tijelo. Slomljeno ili ne? …
Iz naše arhive/objavljeno 18.11.2012.
Piše: Sonja Breljak
Berlin/ Čudnu priču koja slijedi, poslušah iz prve ruke. Zato je potpuno vjerodostojna. I njene glavne protagoniste osobno poznajem. Mislim, neke od njih prilično dugo. Mamu i tatu …mlade roditelje od poodavno. A Mateja, nedavno rođenu bebu, upoznah prošlu nedjelju ispred berlinske crkve svetog Bonifacija. Slatko je spavao u kolicima, neometan pogledima radoznale rodbine i poznanika. E, da, fino i spokojno spava Matej, mirni sad i roditelji, bake i djedovi. No, prije tri i pol mjeseca, kada je Matej rođen, sve je počelo daleko uzbudljivije. Čak, vrlo,vrlo uzbudljivo ……
Iz naše arhive/ objavljeno 17.11.2014.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin-Slavonski brod/ Već je i noć pala kad je avion iz Berlina dotaknuo tlo aerodroma Pleso u Zagrebu. Istina, Pleso je u Velikoj Gorici i od njega do našeg stana je nekih desetak minuta laganog hoda.
Avion je bio poluprazan a skoro svi putnici u njemu mi poznati pa se lijepo ispozdravljah i ispričah. Tako je to kad si na domaćem terenu!…
piše: Sonja Breljak
Istina, bilo je to formalno gledajući, u stvari na jučerašnji dan, 10.10. u 22. i 10 minuta ali eto, ja odlazak mog prijatelja i dugogodišnjeg urednika Glasa, Emila Cipara, vežem za jutro poslije, dakle 11.10. na današnji dan i onaj trenutak kad me u rano jutro, prije četiri godine, probudio zvuk mog telefona. S druge strane je Brod, i prijateljica Slavica Mravinac mi javlja tu vijest.
U tih 22 i 10 minuta tog desetog listopada za ovim sam istim računalom na kojemu nastaju ovi redovi, razmišljam o Emilu i…
piše: Sonja Breljak …foto album
Berlin/ Dok ove redove stavljam na “prazni list” Hrvatskoga glasa Berlin, dva dana prije nego li istekne moj godišnji odmor, vrijeme je i za njegovu svojevrsnu retrospektivu.
A bijah ga jednostavno željna. Ponekad, onako ponekad, umorim se od brojnih, paralelnih svjetova i života, poziva i poslova koji u meni žive. Pa se poželim nekog laganijeg hoda, smirenja, drukčijeg tempa (kao da je to meni i moguće). Jasno, ne ispuštam u tim danima kormilo Glasa (tek usporim njegov hod), no onog trenutka kad pospremim radni stol u Saveznoj službi za migracije i izbjeglice u kojoj radim i poslove prenesem na kolegicu koja me mijenja i o tome obavijestim sve suradnike širom države, onog trenutka kad sa sinovima dogovorim tko, što i kad i izljubim obojicu u oba obraza…