piše: Viktorija Banić
Nedjeljno popodne, točnije predvečer, gledano po satu. Sunce još uvijek prži, kao da ni ne misli stati, ignorira i mjesec i zvijezde i modro nebo na čekanju.
Šetnja gradom, pa i do jednog gradskog parka s velikim jezerom. Čuje se glazba, neke stare melodije. Uvijek jednako stari pjevač cupka na pozornici, uvijek jednako obojane kose i zategnutog lica. Da, nije to izmišljotina ovoga doba… Naokolo stolovi i klupe, par stotina ljudi, uglavnom starijih ili mladih parova s malom …
Neposredno prije završetka školske godine posjetio nas je prof. Demer. Mi smo uvijek imali dobre rakije iz našeg šljivika u Vrhovima, a volio je popiti pa nas je češće posjećivao. Ovaj puta se odmah nakon pozdrava – Hvaljen Isus, obrato meni: “Filipe čestitam”, uhvatio me je za rame i poveo prema stolu, a nakon što je majka donijela rakuju, on je nastavio pričati.
Nekoliko tjedana prije završetka nastave moj je desetogodišnji unuk posve prošvikao. Nije mi jasno, je li malac puknuo od stalnog učenja, ili je genijalac shvatio kako društvo funkcionira.
Lipo ti je rano uraniti
NDH je bila podijeljena na velike župe, a Tuzla je bile sjedište Velike župe Usora i Soli. Ne sjećam se tko je zamijenio smijenjenog Velikog župana, a za Dožupana je postavljen dr. Feliks Nađelski, zagrebački pravnik, predsjednik Ustaške mladeži NDH, ali od prije predsjedik Velikog križarskog bratstva, kojega je na toj dužnosti u Zagrebu zamijenio dr. Lav Znidarčić.
Davno su okopnili snjegovi s kojima su nestali tragovi naših koraka. Na vjetrometrini tuge su davno , shrvani vihorom vremena, umirali pupoljci ruža.
Prolazeći putem što vijuga između isklasalih njiva ječma i pšenice, nisam mogla a ne primjetiti mnoštvo crvenih cvjetova što nježno povijaju svoje glavice na proljetnom povjetarcu
Kažu da čovjek prvo treba pomesti pred svojim pragom. Pa, evo. Da ne bi ispalo kako u našoj kući ogovaramo samo političare, jer njih više nije vrijedno ni ogovarati, pomest ćemo pred svojim pragom.
Nekada… bolje da ne kažem kada, a bila sam dijete, kad bih vidjela rodu kako prelijeće ispod slavonskog neba, pitala bih majku:
Hadžiefendićeva divizija nije uspjela potisnuti četnike iz Podrinja, pa je uskoro u Sarajevu Jure Francetic formirao dobrovoljačku Ustašku vojnicu. Budući da se osim crnog nije mogao nabaviti drugi materijal, oni su dobili crne odore – zbog čega su prozvani Crnom legijom. Ta je legija u munjevitom naletu oslobodila Podrinje od četnika, zbog čega su postali vrlo popularni.