događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Bosiljka Schedlich
Niz metalne stepenice iz aviona silazimo u neki drugi, svježiji zrak, na istočnoberlinski aerodrom Schönefeld.
Dugo stojimo u velikoj dvorani. 80 žena skida svoju prtljagu s crne, pomične trake. Neki koferi su veliki i teški. Ja sam imala samo jednu malu torbu i preko ruke narančasti kaput.
Krećemo!, pozvao je glas. Ulazimo u sivi autobus i nakon kratke vožnje stanemo. Motor se gasi. Granica! …
piše: Marica Žanetić Malenica
U vrijeme mojega djetinjstva i rane mladosti, tih 60-ih godina prošloga stoljeća, izlazio je zabavni list „Čik pogodi“, osmišljen u početku kao novina s enigmatskim sadržajem, da bi mu uskoro naziv bio skraćen u „Čik“. Nekoliko godina poslije preobličio se u „Novi čik“, pa potom u „Reporter“ i „Zum reporter“.
Kako se je u njemu pisalo o glazbi, filmu, ali i nešto otvorenije o ljubavi, mi mlađahni smo ga kriomice kupovali i isto tako prelistavali ispod klupe i ispod stola ili, pak, kamufliranog između…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Krajem travnja 1977. sjedio sâm sam u kancelariji Celprojekta, kad se oglasio teleprinter.
Bila je to poruka njemačke firme Belmer u kojoj preko Industromontaže traže vezu s Celprojektom po pitaju nekog posla za prof. Filipa Ćorlukića u Turskoj.
Teleprinterom sam se javio Belmeru i pitao o čemu se radi. Odmah su mi odgovorili da im je hitno potreban tehnološki direktor…
piše: Marija Juračić
Pregorio mi je ručak i sad ne znam kako se opravdati mojim gladnim ukućanima kada se vrate s posla. Pokušavam odvojiti gornji dio gulaša, ali smrdi po zagorenom i ne može se spasiti.
Onda mi padne na pamet da optužim Sotonu. Taj momak već mnogo vremena radi punom parom, čini se da nikada ne spava, uvukao se u mnoge institucije, robotizirao njihove uvažene čelne ljude i stvarno je već red da ga otvoreno optužimo.…
Iz naše arhive/ objavljeno 01.03.2017.
piše: Ruža Silađev ....Iz knjige “Divani iz Sonte”
Svemu dojde kraj pa tako i pokladnomu ludilu. Na pokladni utorak se mladež u omladine iskeri, izigra i ispiva još poslidnji put prid veliku pokoru.
Uveče u jedanajst sati zazvonu zvona sa tornja crkve sveti Lovra u Sonte. Svirači u omladine jako zasviru. Svi se uvatu u kolo.
Čiča Kona na egede oglasi da je došlo vrime za saranit begeš. Na binu u omladinckomu domu se popne begeš i povali na zemlju. …
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo me dragi štioci javjan van se poza puno vrimena nepisanja pa mi se pari da san se jopet rodija.
Koliko san god ronja na ovu makinjetu joli laptop moran van spjegat da je to jedna puno lipa i zahvalna makinja jerbo na njoj moreš pisat i brisat koliko te voja. Ne moraš stavjat kartu vengo kad fermaš notavat samo udreš u botum i ona sve zapameti i lipo spremi na svoje misto pa ako ti triba čakod dopunit joli izbrisat moreš i to…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Oko mjesec dana nakon moga povratka, iz Frankfurta je u Celprojekt stigla vijest da su se naši momci u Bangladešu pobunili i da se žele vratiti, pa nas mole da to pokušamo spriječiti.
Predlagao sam da odmah odletim tamo, ali je i Velikonja želio vidjeti puta, pa je išao na nužnu vakcinaciju. Kad je već bio spreman za put, naši su se vratili. Više ništa nismo mogli učiniti.
Džaja se vratio u OKI, Ljubića su ponovo primili u tvornicu papira,…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Cio moj boravak u Bangladešu izvanredno je zanimljiv, ali to nije predmet ove knjige. Ukratko ću se osvrnuti još samo na neke segmente.
Milke sa mnom nikada nije razgovarao o nekim konkretnim problemima u pogonu. Najčešće je kritizirao Bikera i upozoravao me na Kohla tvrdeći da je dvoličan. Često je ispitivao što je to Celprojekt, i pitao me hoćemo li se natjecati za nadzor koji će se uspostaviti nakon što mi završimo posao.…
piše: Marija Juračić
Kaže mi moj zet da sam ja kriva za prevare koje su u zadnje vrijeme uzele maha na našoj društvenoj sceni u tolikoj mjeri da već imaju simptome epidemije.
Ja sam kriva što je par varalica nasanjkao upravu Turističke zajednice u Zagrebu pa za neodržani sajam uzeo popriličnu lovu i nestao, ja sam kriva što je lažni policajac naplaćivao prometne prekršaje, što tobožnji službenici banke starcima otimaju ušteđevinu, navodno zbog provjere ispravnosti novčanica……
2. dio
piše: Ognjenka Kalajdžić
Grad u koji su nas dovezli zvao se Vaxjo. Pitala sam šta to znači da malo dobijem sliku o gradu. Niko od prevodilaca nije znao. Prvo što me iznenadilo, još dok smo se vozili u autobusu, bilo je da na livadama krave leže. Site sigurno. Jadne naše krave, nikada nisam vidjela da leže. Treba u kamenu naći travu. Kod nas u Hercegovini, kamen na sve strane, kamen i kamen, lijep, prelijep, ali nevalja za krave, mislila sam.
Skoro cijelim putem do Vexjo, bile su šume i livade, zeleno, sve…