događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
napisala: Sanja Pilić
– Mislim da sam poslala krivu poruku krivom tipu – rekoh prčkajući po novom mobitelu. – Ova tehnologija će me ubiti.
– Sve je u redu – odgovori Gordan, moj alternativni frend, žvačući mrkvu.
– Ništa nije u redu – zajaukah. – Napisala sam Volim te i poslala bivšem mužu, umjesto Davoru……
Ovaj tekst objavljen je prvi puta 3. veljače 2011.
piše: Emil Cipar
Što jest …jest! Valja poštivati autoritete. A za nas ste jedini autoritet vi dragi naši čitatelji …i vi ste donijeli svoj sud. Na naš prilog Tačke s pekmezom od šljiva bilo je najviše klikova. Približno tako veliku pažnju, ali ipak ne toliko, pobudio je naš članak Noć me stigla u tuđini u kojemu spomenusmo hobi gospode iz Hrvatskog svjetskog kongresa.
Sad …tačke s pekmezom su tačke s pekmezom …ukusno jelo iz podunavske kuhinje, koje je više doprinijelo integraciji i…
Iz naše arhive (objavljeno 29-06-2010)
ISELJENIČKA PRIČA
piše: Sonja Breljak
Istina, naš dolazak u Njemačku, u Berlin, ni po čemu nije nalikovao načinu na koji su naši ljudi dolazili ili u iseljeništvo odlazili prije toga. Išlo se svojevremeno za boljim životom, što bi rekli, trbuhom za kruhom.
Posla bilo pa se s granice skoro direktno odlazilo za stroj ili neki drugi tvornički posao.
A mi devedesetih stigli nekako naopako, kao pali s neba. Sad ono neko privremeno, takozvano izbjegličko stanje…
Nikola Mića Grgurević
Slavonska ravnica i obronci Dilj-gore bijahu i davnih 80-ih, kao i danas, oaza i raj za raznoliku divljač. Od pernate, sitne, crne kao i jelenske divljači.
Lovilo se tada sa znatno manjom tehnikom i skromnijim naoružanjem, ali sa uvijek dobrim psima koji su davali potpunu čar i užitak svakom lovu. U svakom se lovačkom društvu mogle čuti priče o onom neponovljivom: Brku, Lisi, Bobiju, Cifri, Geji……
Jadran Šantić Šangarelo
Kako bome svi znate da se ja za zimski san ka medvid Brundo priselin u metropolu di san i sad, i kako mi vrazi nedadu mira moran notat nike štorije i iz metropole.
Ja van nevolin o svakakvin pizdarijan vodit konte a nji najviše jema, vengo volin stavjat na kartu beside o onin stvariman koje me počnedu srbit, pa kad se lipo počešen onda mi odma do možjani dojde sinjal ajde notaj ćakod.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jutro u naše lipo malo misto ka i svako kad nima kiše joli leda i isprid našega najpopularnijega kafića „KARAKA „ sidi jarpa svita.
Lipo i teplo jutro babjega lita okupano suncon koje je netom izvirilo iznad GRABOVICE i okupalo dvi prilipe vale našega malega lipega i smišnega mista judi u kratke rukave i kratke gače do kolini guštaju višje vengo u sri lita jerbo nima turisti i šušura a jopet ni ni privruče.…
Piše: Emil Cipar
Kopam po sjećanjima događaje iz sredine 60-tih. Ja sam u dobi koju danas zovu pubertet, kažu i da je to vrlo važna faza u razvoju čovjeka. Može biti tako, ali ja tu fazu nisam svjesno doživio …o pubertetu se u mojoj mladosti nije javno pričalo.
Išao sam u tehničku školu „Josip Godlar“ u Slavonskom Brodu …strojarski smjer. Bila je to tada perspektivna škola, industrija je vapila za školovanim kadrovima.…
napisao: Ante Skazlić
–Otac mi ide u subotu u Beograd na vojnu paradu, još će obići I rođake, a mama će provesti vikend u Delnicama kod svojih. Pozivam te u moj rodni grad, čekaju nas zelene obale njegovih Rijeka, mirisna jutra I prijatelji iz djetinjstva– govorila mu je Maja jednog popodneva dok su se umorno vraćali s predavanja, a u očima joj gorio plam ljubavi.
Dok su u nedjelju ujutro spavali opijeni I umorni od ljubavnih strasti, a prve sunčane zrake bacale svjetlo kroz poluotvoreni…
Piše: Emil Cipar
Nema više, dobri svete, one lepe še’set pete kad smo bili na svečari kod kumova naših starih. Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša, pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom. Mesto leba mesa bela, princes krofne …vangla cela, suvih šljiva i koljiva i rezance s makom. E, kad se samo setim, al’ se nekad dobro jelo, baš. (Đorđe Balašević).
-Moram kupiti kesten, prašak za pranje rublja, namaz za doručak, kremu za brijanje i neko tijesto za Čuku …prolazim tako u mislima…
napisao: Ante Skazlić
Bepo je u zagrijanoj učionici, dok su učenici pisali test iz matematike, sjetno gledao kroz prozor prve pahulje snijega koji je vjetar donosio s Bilogore. Ni slutio nije dok je odrastao na svom sunčanom otoku da će ga ljubav prema poslu u prosvjeti odvesti u grad podno te planine. Upravo ovo lepršanje prvih pahulja u kasnu jesen uvijek kod njega izazove sjećanje na prvi susret sa snijegom u kišnoj i šumovitoj Lici, zahvaljujući svećeniku Mati, očevom bratu koji ga je primio kod sebe za vrijeme zimskih…