SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ženska ima lice groba. Malog, sprčkanog, zemljanog, s pokojim kamenom. Druga ženska ima lijepo lice, pravilno, s razmaknutim očima i ružičastim obrazima. Sjede u kafeteriji. Žena grob zove se Anina. Žena razmaknute oči zove se Marina.
– Da – kaže Anina – moj život bio je težak. – Pogledaj moju majku, s tim krhkim tijelom. Vadi crno-bijelu fotografiju. – Krhka. U toj selendri. …
09 PRIČE
MOLITVA U JURANDVORU
DIVAN SKITNJE
piše: Željko Mužević
| Klatareći se ovoga ljeta Hrvatskim Primorjem i otokom Krkom, neka unutarnja sila natjera me opet put Baške. Tek u Jurandvoru postadoh svjestan da to nije zov smaragdno čistog mora i duge plaže, već da me moja podsvijest ponovo dovela do crkve sv. Lucije i replike Bašćanske ploče (1100. g.). Nezadovoljno mrmorenje mojih najbližih umuknu kada me vidješe kako pobožno |
ŽIVIO DRUG TITO
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Bilo je to vrijeme revolucije i izgradnje socijalizma. Mladi ljudi su vjerovali da su rođeni pod sretnom zvijezdom i da prisustvuju i doprinose rađanju novog doba. Stariji su bili malo sumnjičavi i vrtili su glavom na sve nove stvari koje su se pojavljivale velikom brzinom.
Sva imovina je bila zajednička i narodna. I milicija je bila narodna kao i vojska. Svi su bili drugovi i tako su se obraćali jedno drugom. Gospode nije više bilo. Privatna svojina je bila najveći grijeh i zlo.…
VRATA
NA PUTU
piše: Marijo Glavaš
Postoji to jedno zvono na zidu odmah pored vrata i papir s nacrtanom strelicom nalijepljen na vrata, strelica pokazuje prema zvonu, a natpis iznad nje kaže: Ne gurati – pozvoniti na zvono. Sva su vrata na tom dijelu hodnika uokvirena žuto obojenim dovratnicima. I sva su zatvorena. Na jednima piše: Soba za sastanke, na drugima: Soba za informacije (od 14 do 15 sati), na trećima: Garderoba. Ima dosta tih vrata i iza njih se ništa ne čuje. Prostorije su prazne. Ili onaj tko je u njima šuti, oni koji su u njima …
MAGLA OBAVILA SJENIKOVAC
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Dječak se u rujnu ponovo vratio u Prašnjograd pun utisaka, pjesama i pošalica. Želio je silno da to prenese drugovima i drugaricama. Obraćao im se na isti način kao drugovima i drugaricama u Sjenikovcu ali to nije naišlo na odobravanje. On je postao glavna tema na sastanku razrednog starješine. Djevojčice su se žalile da im Kreša Dođoš dobacuje i dosađuje. Dječaci su pričali sličnu priču. Riječ razrednice je bila poslijednja. „Nemoj više da se obraćaš tako“ bila je naredba.
Svi nastavnici su mislili da je Kreša Dođoš dosadan i nametljiv ali…
MOJ DIDA
IZ BILJEŽNICE ROBIJA K.
Moj dida je došao sa Šolte kod nas doma kod kuće. On je dogibao jer pošto da u roku hitno mora na banku. Samo prvo je njemu moja mama dala marendicu sa malo pancete i kapule. Dida je rekao: „Svjecki kapitalizam ide u trokurac, ja oću dignit svoju lovušu sa banke!” Moj tata je njemu rekao: „A tebi je ka mrsko šta kapitalizam propada, a?” Dida je rekao: „Dobro ga đava odnija! Skupa sa cilim bankarskim sustavom!” Tata je rekao: „Ako ti je tako gadljiv, šta si drža šolde na banki?” Dida je zamahnijo…
STADE SE CVIJEĆE ROSOM KITITI
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je sjedio u šatoru i pomalo ga je bolila glava. Svanjivalo je i bilo je prohladno i Krešo se osvrtao ne bi li našao nešto da se ogrne. U šator je ušao mlad i snažan vojnik i ogrnuo Krešu sa ovčijim kožuhom. To nije bio običan kožuh već su bile u kožuh utkane zlatne niti koje su se presijavale u tmini šatora. Sam šator je bio ogroman i veoma lijep sa puno lijepih i luksuznih predmeta ukusno raspoređenih po njemu. Kreši je bilo čudno što mu se vojnik obratio sa „Aleksandre” a ne sa Krešo.…
VALCER
Netremice je gledala u film na televiziji u kojem je partner svoju partnericu nježno obgrlio oko struka i vodio je plesnim podijem. Očavarali su je ti lagani pokretni poput klizanja po redu, tako su izvježbani bili njihovi pokreti.
Oduvijek je sanjala o plesu. Silno je željela da obuče najljepšu večernju haljinu koja bi sezala čak do poda, i u kojoj bi se osjećala poput kraljice. Jednom davno jedan od njenih najboljih prijatelja poslao joj je poruku na mobitel; „Vodim te na ples!“ Uzbuđeno je…
RUKA NA SRCU …HRVATSKA U SRCU
Sve teže priznajem da su godine brže od mene. Ponekad zažmirim da ne vidim sijedu kosu, i bore na licu. Iako me ne smetaju vanjski znakovi starosti oni su ipak neminovan pokazatelj da je iza nas puno više vremena nego što je ostalo ispred nas. Sve češće i češće mislima se vraćam u one dane djetinjstva, kakvo god ono bilo, i u njemu pronalazim, poput bisera u školjki bisernici, bar nešto lijepo, čega se čvrsto uhvatim kao što se krpelj uhvati kože, i ne dozvoljavam da ta ljepota nestane iz mog sjećanja.…
DVOSTRUKI ŽIVOT
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je nastavio svoj dvostruki život. Školovanje u oholom i prašnjavom gradu išlo je svojim tokom, on je bio odličan učenik. Tih devet mjeseci sporo je prolazilo: rujan, listopad, studeni, prosinac, veljača, ožujak, travanj i svibanj vukli su se kao gladna godina u iščekivanju: lipnja, srpnja i kolovoza. Siječanj je prekidao ovaj tužni niz. I zimski raspust od dva tjedna provodio je kod bake i djeda na selu u Sjenikovcu. Tri ljetnja mjeseca vrijedila su trostruko tako da su vrijedila isto kao i preostalih devet. I snovi su se početkom lipnja mjenjali.…