09 PRIČE

ZAŠTITNIK OD OGNJA

Posted on

SVETI FLORIJAN VATROGASI

tekst: Ruža Silađev …iz knjige “Šokica pripovoda”
Sv.FlorijanIljadudevestotridesttreće stigo kip Sveti Florijan  u  bašču  crkve Sveti Lovra u Sonte. Stigo baš za njegov dan, 4. maj.

Podiglo ga  dobrotvorno vatrogasko društvo od milodara građana općine Sonta. I danas još tako piše na kipu. Do to doba crkvencka bašča je bila odgradita. Ni ni bila bašča neg odgraditi dvor, pa se istom zatrče i ker i svinče i krava isprid čorde u bašču.  A bila  skoro ko Mostonga. Močvarna. S prolića i s jeseni se sve usmradi i stvori šuga po baružica. Blato i mulj.  Jedva prideš crkve. Ka’ je stigo Florijan nikako oma se i bašča ogradila i okolo šiširovina i kestenje posadilo. Tako je bašča postala za ugled.…

više

SVIJETAO ODRAZ ISTINE

Posted on

/ Povodom Međunarodnog dana Sunca/

piše: Marija Kukić
agywl810Ima jedna zvijezda u našoj galaksiji. Najsvjetlija je od svih. Bez nje nikoga i ničega ne bi bilo. Obnovljivi  je izvor energije. Riječ je o Suncu čiji dan danas obilježavamo.

Sunce je personifikacija života.  Prvi puta spominje se još u Knjizi Postanka kada je Bog stvorio svjetlost i razdvojio svjetlost od tame.

U dalekoj prošlosti mnogi narodi štovali su Sunce. Egipćani, Kelti…

više

KAD BI ČOVJEK IMAO OKLOP

Posted on
tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
DSC_1455Pogledajte ih! Zemlju nastanjuju  duže od 250 milijuna godina. Postojale su prije dinosaura  i zadržale se sve do današnjih dana.

Ima ih preko 250 vrsta i žive  na svim kontinentima. U Hrvatskoj ih je 6 vrsta i sve su zakonom zaštićene.

Oklop kojeg nose na sebi nije im teret jer im služi kao zaštita od mnogobrojnih neprijatelja.

E, kad bi čovjek imao oklop! Lako bi se mogao u životnim opasnostima uvući u nj i spasiti se od svake ljudske zločestoće. I skriti  se od neprijatelja.

E, kad bi čovjek imao oklop!

I kada bi  poput  kornjače – polako išao, a daleko stigao.

…

više

LOVEĆI PIJETLA

Posted on

piše: Marija Kukić
pijetaoBaka Mlada (tako su je svi u selu zvali) bila je brižna i vrijedna ženica sa sela. U njenom povrtnjaku,voćnjaku, na njivi, u svinjcu i kokošinjcu svega je bilo u obilju.

Radosna i široke ruke rado je od svega dijelila drugima. Nikada nikome nije uskratila pomoć, naravno, u granicama svojih mogućnosti. Posebice joj je radost i zadovoljstvo činilo to što je pomagala svojoj djeci koja su, osnivajući vlastite obitelji, napustila  roditeljski dom. Živjela je baka Mlada sama ostavši …

više

GOLI, MRTVI I ZABORAVLJENI

Posted on

ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive/03.ožujak 2010.
piše: Emil Cipar
Unknown014111Ovo je priča o Marku. O Marku iz jednog sela s Korduna. Posjetio sam ga ljetos. Poznajem ga od 1992.

Boravio je tada u Rovinju. Potjeraše ga iz njegovog rodnog mjesta u kojem je Marko bio svoj na svome. Bavio se poljoprivredom, ponekad, sezonski radio negdje na građevini. Živjelo se nekako. Marko počeo praviti novu kuću …u staroj postalo tijesno. Žena i troje djece, roditelji i baba. Bilo pretijesno u maloj drvenoj kući, pa se Marko odluči graditi novu u dvorištu. Slabo je to…

više

“ONO MALO DUŠE” U GRADU S DUŠOM

Posted on

drugi dio

piše: Marija Kukić
DSCN0898Subota je, rano prijepodne.  Lebdeći  sivi oblaci plove iznad višemilijunskoga grada prijeteći da svakog časa prospu po prolaznicima svoje suze. Kišobran je neophodno pomagalo. Nema mnogo vremena za pobliže upoznavanje’grada koji ima dušu’, kako ga je prije moga polaska nazvala  kći Martina. Ona ga dovoljno poznaje pa ga je s razlogom mogla nazvati tim imenom. Bila je u njemu dvanaest puta i svaki puta po povratku o njemu je pričala s oduševljenjem.…

više

IZ SLAVONSKE U BERLINSKU NOĆ

Posted on

piše: Marija Kukić
DSCN0736Petak. Tri sata  su ujutro. Vani mrkla noć. Ulica tamna, neosvijetljena. Sve crno kao u rogu. Samo poneka mačka ili pas lutalica tapkaju tamom. Jer u ponoć gasi  se ulična rasvjeta u gradu. Ustajem uzbuđena jer uskoro trebam krenuti na daleki put.

U četiri krećem prema autocesti. Na naplatne kućice u Lužanima stižemo gotovo istovremeno. Moji Brođani i ja. Nas četvero idemo zajedno na put. Treba dugo voziti, prijeći čak četiri zemlje i stići sigurno do…

više

PRSTOHVAT RAVNICE VAM NOSIM

Posted on

U susret subotnjoj promociji knjige “Ono malo duše”  Emila Cipara i obilježavanju osme obljetnice Hrvatskog glasa Berlin

piše: Marija Kukić
Untitled„Tko će dočekati  taj dan?“ pitala sam se često kada sam saznala za važan događaj koji se treba dogoditi.

Činilo mi se,  treba  proći čitava vječnost. A tjedni i dani polako su odmicali. Još samo malo!

Odbrojavam sate do polaska. Ponašam se poput malog djeteta. Jedna noć, dan, dio druge noći i – polazak. Kamo? U grad  o  kojemu nikada nisam ni sanjala da ću ga ikada vidjeti. U Berlin!…

više

TRINAESTI, ČARAPE …I TAKO TO

Posted on

Iz naše arhive ….objavljeno 14.11.2012. Iz knjige “On malo duše/2015.

Piše: Emil Cipar
Osijek/Danas je trinaesti dan mjeseca studenog. Ima se nešto s tim trinaestim. Meni ne predstavlja ništa posebno. Datum kao datum. Da nešto posebno znači sigurno se ja ne bih rodio baš trinaestog dana u mjesecu.

Rekoh već u prvom prilogu Osječkog dnevnika kako se veselim susretu s Osječanima. Čuko je sa svoje strane već sklopio prijateljstva i u Donjem i u Gornjem gradu.…

više

ŠTO ZEMLJU ČINI PROSTRANOM

Posted on

Tekst i foto: Marija Kukić

UntitledKada se spomene kružno putovanje, prva asocijacija je; putovanje velikim luksuznim brodom od luke do luke, od zemlje do zemlje i povratak u polazišnu luku. No, ne mora uvijek biti baš tako!

Moje kružno putovanje započelo je i završilo u Kutjevu, s tim da sam vozeći se automobilom uistinu načinila puni krug. Zar to nije onda kružno putovanje?

Uspavana zimskim snom nije mi se nekako dalo  nikamo ići. Najbolje mi je bilo u …

više