| SJEĆANJE – Šima Seletković (1917.-2013.) DIVAN SKITNJE ...Iz naše arhive/objavljeno 02.03.2010./ piše: Željko Mužević  Ovo je priča o Šimi. Čiča Šimi Seletkoviću bećaru, sviraču, nestoru slavonskih tamburaša koji i u 90. godini života zasvira na svojoj bisernici ne dajući godinama da ga odvoje od tambura i violina, svirke, pjesme, nekada i snaša-a sada pogleda u kojem još iskri vrela bećarska krv. -Ona me je održala, njojzi ´fala! -šeretski će Šima i nastavlja: -Prije sam ti, prijatelju bir’o, a sad daj što |
09 PRIČE
LIPO MISTO LIPI PORTI
Piše: Jadran Šantić Šangarelo
Kroz cilo ovo vrime dok san vezan za kuču i štake i dok nemogu vanka odit koliko bi tija stalno me na pamet pada ajde napiši čakod pametno. Ma ni lako staremu čoviku pisat puno pametne stvari jerbo je rojen u drugo vrime i jerbo ga je do sada novo vrime prigazilo, ma isto me palo na pamet da bi ka Grački zet triba notat nike važne stvari na kartu oču reč na ovu makinjetu o letrike o temu lipemu Dalmatinskemu mistu u kojemu živen priko lita več 9 godin i koje mi je ulizlo pod kožu.…
KUGLICA
Branka Kandić Splavski
Bila jednom, i još je ovdje, jedna staklena kugla, jedna od onih s vlastitom snježnom mećavom i bešumnim pahuljicama.
Kad ju se protrese, odnekud se na mah zavrtloži zimska vijavica, nijemo zafijuče ledeni zapuh i odvije se spirala sile uhvaćene u staklenu kuglu.
Bijeli nemir namota se brzo, brzo, sve hvatajući vlastite bijele pete, u krug, u krug, u krug, a potom se sve odjednom stiša i…
DUŠA
KAMELIJA
Branka Kandić Splavski
On je imao kišne dlanove.
Da, da …kišne.
Kad bi ih protrljao, iz njih bi, kap po kap, počele kapati prave, male kapljice. Pa onda još i još i još, sve više njih! Što bi duže trljao dlanove, to bi kiša postajala sve gušća, a kapi sve teže. A kada bi usred toga malog pljuska lupnuo dlanom o dlan, zalampala bi i malena munja i čula se potmula grmljavina, iza…
RAZGOVOR UGODNI
Opet o mome prijateju Žoržu
Piše: Jadran Šantić Šangarelo
Puno puti se sitin moga pokojnega prijateja Žorža oliti barba Ante Gudelja. Koji je to bija osebujni čovik mislin da to niko ne bi virova osin oni koji su jemali sriču upoznat ga u dubinu duše a ja san jedan od ti sritnikov.
Moran van spjegat barenko dil njegova životnega puta da bi dobili barenko mali uvid ko je bi i kakav. Ka mlad momak je doša na službu ka policjot u dolinu Neretve točnije u najlipji mali gradić u Dalmaciju Opuzen.…
QUO VADIS VINO?
Pij vino svoje domovine jer ono ti i po nasljeđu najbolje odgovara. (Alfons Daudet)
piše: Jasna Lovrec
Karnevalsko ludilo i neumjereno opijanje s jedne strane i nastojanje nekih razumnih ljudi da se barem u vrijeme korizme odreknu alkohola s druge strane, potaklo me da analiziram trendove u vinarstvu u globalnim i lokalnim okvirima kako ih doživljavam prema njihovim vanjskim manifestacija koje vrlo zainteresirano prate mediji, kao da najviše o tome ovisi ekonomski napredak u društvu ……
MALA ŠTORIJA O VELIKIM STVARIMAN
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi moji ča je čovik zajebana beštija. Misliš da se moreš od svega iskjučit i živit ka zatvoren u svojoj glavetini ma kako svaki dan štiješ foje odma te lampa udre u možjane od svaki pizdarij a bome i puno ozbiljni stvari koje u tin fojiman proštiješ.
I ča se onda dogodi meni možjani šaju avizu vidiš, moreš li to priskočit, moreš li prič priko tega i unda mene ka da vrazi počnu tirat ajde piši, ajde piši i ča ču vengo sist za ovu malu ma bome jako pametnu makinju i notaj ka na kartu sve ča te muči.…
IGRAČKE NA KLJUČIĆ
Sonja Smolec
Grozno! Nevjerojatno! Danas je mama ljuta jer tata, umjesto da iz dnevne sobe iznese tepih na dvorište, opet sjedi u podrumu i divi se svojim igračkama – vlakiću koji vozi po vijugavim tračnicama i penje se i spušta po brežuljcima koje je on sam napravio od gipsa. Vlak prelazi preko mostića i rječice od prave vode ulivene u plastičnu posudu koja se svako malo prevrne i u podrumu napravi poplavu a onda on uključi uređaj koji bi trebao u sebe upiti svu vlagu.…
PAVAO I VIOLONČELO
Sanja Pilić
Naslonio se na violončelo, a kamenčići su zaškripali ispod oblog tijela. Pavao spusti glavu na hvataljku. Kosa mu se pomiješala sa žicama, kosa još vlažna od sna i puna bijele, sitne soli.
Nikada on nije čuvao taj svoj instrument, puštao je da ga grebu grane dok je kroz šiblje prolazio, tražeći mjesto za vježbanje, puštao je da ga kiša kvasi, dok je bježao od iznenadnih ljetnih provala oblaka, puštao ga je da stari zajedno s njim, ne hajući za njegov lakirani zvuk i vjerujući da će jednog dana iz njegove…