događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Marijan Gubina: “260 dana”
Taman kada sam krenuo u dvorište da ga počistim, na kapiji su se pojavila dva čovjeka naoružani puškama s dugačkin noževima na njima.
„Mali Čaruga, gdje su psi?“
„Nema ih, mrtvi su.“
Ušli su u dvorište, prošli pokraj mene i zaputili se pravo u kuću. Krenuo sam za njima, no jedan se namrgodi i reče: „Tu čekaj!“…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Drago Oršić
Rodio sam se u Slavonskom Brodu, lijepom gradiću na obali Save. U ono vrijeme, kratko nakon drugoga svjetskoga rata, bijaše to maleni gradić, sa nešto industrije, drvodjelske djelatnosti i pokojim sitnim privatlukom, no beznačajne veličine. Sjećam se ruševina koje je taj strašni rat iza sebe ostavio a sjećam se i raznih priča susjeda iz ulice, koje su se potiho šaputale u uskom krugu poznanika jer nije bilo poželjno da ih svačije uši čuju. U mojoj obitelji ne bijahu niti pripadnici ustaša a niti partizana, jer otkako …
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran šantić Šangarelo
Jo judi moji koja se čuda po svitu događaju, ma jopet misliš to je po svitu a ne kod nas, ovod na more. Dunkve Gradac malo lipo i šesno misto u sri Makarske rivijere jema dva porta. Ma o temu san več pisa i da mi ne bi niki brontulavali moran bome još jednon o tin portiman i tomen lipemu mistu pisat. An da se vratin onin čudiman, jo kako je to sve ingropano a na kraju jedniman je tužno drugiman je smišno a bome jema i oni kojiman je to jako ozbiljna stvar.…
Marijan Gubina: “260 dana”
Jutro je. Ja se budim u krevetu. Čist i mekan krevet. Prvi put da ne izlijećem iz kreveta, nego se gnjezdim u njemu. I taman kad sam razmišljao da ustanem ili da još malo ležim, sestra Gabrijela donosi odluku.
„Ajmo, braco, doručak je gotov.“
Jao! Munjevito sam iskočio iz kreveta, obukao čiste stvari i pohitao u blagavaonicu. Unatoč tužnoj atmosferi koja je okupirala…
SUSRETI
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Može se ova pripovijest naslova Tko pjeva … smjestiti u rubriku SUSRETI iako će njen sadržaj svakog trenutka prijetiti pretvoriti se u stvari u susret sa samom sobom. Istina, na gornjoj fotografiji nije moja malenkost …e pa sad netko je morao biti i iza foto aparata …ali tu sam. Ma zamolim ponekad i druge pa nastanu i fotke na kojima sam i ja ukoliko skupu pripadam …ali eto to ti je kad daješ fotić drugima u ruke, zna faliti koja glava, noge …pa nije uvijek za objavu. Dakle, fotka …bez mene …je tu. Nastala je u prošlu nedjelju, na Cvjetnicu, …
Iz bilježnice moje bake objavljeno 26. studeni 2010. godine
piše: Emil Cipar
Prije par dana imao sam problema sa zubnim mesom. Nije bilo ništa strašno da bi trebalo praviti paniku, ali za par dana sam morao zaboraviti ustaljene navike. Počinjali problemi ujutro sa pranjem zubi, a završavali navečer. Najveći problem bilo jelo. Bio sam tih dana više gladan nego sit. Normalno je da onda cijeli dan razmišljaš o jelu. Palo mi na pamet da je u menzi tvornice „Honsel“ u Meschedama, često bilo jelo, koje se…
Marijan Gubina: “260 dana”
U kući je bila čudna, dosad neviđena, atmosfera. Ne mogu reći kao u zatvoru, no sigurno nije kao u normalnoj obiteljskoj zajednici. Tišinu je prekidao jecaj i stenjanje oca. I taman kad je mama došla u fazu da liječi tatu, osjetio se miris kruha iz peći na drva. Usta su se punila slinom. Unatoč tome što se počeo miješati miris kruha i rakije s tatinih obloga, prevladavao je miris kruha. Kruha kojeg smo bili toliko željni da smo skoro prekinuili pečenje i pojeli ga prijesnog. Mama nas je uputila na kupanje, a mamina molba bila …
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ma palo me napamet da van nisan ispripovidija jednu štoriju o ciplima putnicima. U doba ovega nesriknjega rata živija san u Paiz (a to je za one ća neznaju Stari grad oliti Pharos na drugemu Braču oliti Hvaru). Ka ratni vojni invalid san dobija na korištenje jednu srpsku vikendicu skoroz devastiranu ma za reć je da su je devastirali lokalni štakori, a ja san je uredija i sa gušton živija u Paiz di živedu jako duševni i smišni judi. Kako nisan jema svoj kajić posudila mi je jedna dajnja rodica svoj tako da san moga odit na …
Marijan Gubina: “260 dana”
Dugo je trebalo osobi da se približi, no kako se približavala, tako je sve više sličila mom tati. Ocjenjivao sam, tj. uspoređivao glavu, kosu, pokrete. Podigao je glavu. To je tata!
Toliko sam brzo htio sići s drveta da sam usporio sam sebe, no došao sam do grane s koje mogu skočiti. Skočio sam na noge, pao na glavu i kao pantera iz ležećeg stava zagrebao prema svom tati.
Zbog prevelike želje da stignem što prije, trčao sam kao lud, …
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ovo ča ću van sad spjegat živa je istina, samo ču ja velikin ribariman prominit imena a more bit da imena neču ni duperat.
U jedno naše lipo dalmatinsko misto di jema ribari više vengo brodi živedu dva stara prijateja. Ta dva stara prijateja se toliko družidu i karaju da se more i o toj temi napisat velika štorija, ma o temu drugi put.…