događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Ivanka Cvitan
Te tisućudevetstošezdesetprve godine na zapadu mladi Kennedy postaje predsjednik, sa istoka Gagarin kreće u svemir, a između je podignut Berlinski zid.
U Zaljevu svinja neuspješno je završila američka invazija na Kubu.
Umro je Hemingway; rodio se Manu Chao.
Ivo Robić dobiva 100.000 dinara za koncert.
Moga i druge očeve tvornice su odvele sa sela, a tamo ostavile tek povremeno obrađivane vinograde i prazne ledine.…
/Povodom 6. srpnja – Međunarodnog dana ljubljenja/
Piše: Marija Kukić
Most između riječi i djela zove se – poljubac. Nadahnuće mnogim umjetnicima, poljubac znači bliskost među ljudima. Majka ljubi svoje novorođenče, odraslo dijete svoje roditelje, muž ljubi svoju ženu, mladić djevojku, prijatelj ljubi prijatelja, djedovi i bake svoju unučad… I tako unedogled. Te lijepe osjećaje najčešće iskazujemo poljupcima.…
tekst i foto: Marija Kukić
“Vani na selu, tik uz cestu rasla je mala tratinčica. Izgledala je kao srebro…” Ovako otprilike ovaj skromni cvijetak opisuje bajkopisac Hans Christian Andersen.
I ne zavidi ona gizdavom cvijeću u vrtu. Raduje se životu, veseli svakom mravu koji u njenoj blizini marljivo radi. Veseli se i svakom leptiriću koji odmara mekana, nježna krilašca u njenoj blizini.
tekst i foto: Ivanka Cvitan
Rad nosi posebnu oznaku čovjeka i čovještva, oznaku osobe koja djeluje u zajedništvu drugih osoba; ta oznaka određuje kvalitetu njegove nutrine i u određenom smislu tvori samu njegovu narav. Wojtyla je ovom definicijom preokrenuo naglavce Engelsov nauk o čovjeku kao proizvodu vanjske sredine i vlastitog rada.…
Piše: Viktorija Banić
Često se dogodi da sretnem neku osobu i nakon toga danima razmišljam o njoj. Pa i pišem. Uglavnom su to stariji ljudi, sami, pogubljeni u tranziciji i raspadu svega što je sačinjavalo njihov mini-svijet. Zastali negdje, u izgledu i pričama, u sretnijim vremenima. Nekad su to tek osobenjaci, amateri-umjetnici, ponajviše života, točnije preživljavanja. Rijetki su, ili barem rjeđi među njima, mladi ljudi.…
tekst: Marija Kukić
„Čuj, Franjo“, rekla je jednog toplog ljetnog dana Julka svome mužu. „Mi moramo prodati naše koke. Ili moramo od njih skuhati fiiinuuu domaću juhicu?“
Slušao Franjo svoju Julku i nije mu bilo jasno o čemu to žena priča. A Julka nastavi:
„Ne nesu jaja, ne kvocaju, ma, nikakva korist od njih. Samo troše hranu, moram se brinuti da uvijek imaju vode za piće, da ne odu u tuđu avliju, da ih kobac ne odnese… Svaki puta kada dođem pokupiti jaja, nađem uvijek prazno gnijezdo. Nemam pojma zašto su prestale nesti, a sve do nedavno bile su prave koke nesilice.“…
piše: Marija Kukić
Vidjela sam suze u njegovim očima. Dok je svirala najljepša himna na svijetu, njegovo lice bilo je obliveno suzama. Možda su ove suze zbog nedavno preminulog oca? Sigurno je ovu utakmicu želio pokloniti njemu – svom pokojnom ocu i igrati za njega. I dati sve od sebe!
Igrali su svi i borili se poput lavova. Dominirali. Bila ih je milina gledati. Neka svijet vidi i zna kako Vatreni znaju igrati nogomet! Ponos, radost, zadovoljstvo… sve pozitivne emocije navirale su…
piše: Marija Kukić
Kutjevo/ U učmaloj suhoparnoj svakodnevnici svaki i najmanji događaj čovjeku se čini velikim. A ako je događaj nešto značajniji, zaslužio je da se i zabilježi.
Upravo se to događalo prošlog vikenda u mome gradu. Održavao se „Festival graševine 2016“. A koji drugi događaj možemo prikladnije vezivati nego ovaj, kada je svima znano da je Kutjevo vinska prijestolnica graševine?…
Piše: Marija Kukić
Sve započinje od početka, od Alfe i traje do svršetka, do Omege. Moja Alfa započela je prilično davno. Mnogima, posebice mladima to je možda čitava vječnost, nama u poznijim godinama to se čini poput Game, Delte ili nekog drugog slova grčkog alfabeta. Možda je to Fi, Hi ili Ksi… ali nikako ne pristajem na Omegu.
Cijeli život bila sam okružena djecom. Svojom i školskom. Uz gubitke voljenih…
