događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ČUKINE PRIČE
piše: Jacky alias Čuko
Ah ljudi moji …evo mene opet. Morao bih pisati nešto za tetu Sonju i njen „Hrvatski glas Berlin“, ali gazda mi kaže da se mediji u Hrvatskoj rješavaju honorarnih suradnika i da će i meni dati otkaz. Ja sam mu rekao da sam ja pas i da za mene ne važe ljudska prava, koja stoje u Ustavu. Htio sam reći da meni ne mogu dati otkaz.
A baš se i nema što pisati. U Hrvatskoj se ni ne događa nešto…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Moderan sam čovjek.
Iako sam informatiku naučila iz čisto praktičnih razloga, korištenje mojeg informatičkog znanja preraslo je u mnogo više nakon učlanjenja na yahoo, gmail, razne portale, facebook i sl.
Kao prvo, trebalo je svladati učlanjenje, postavljanje raznih slika, tekstova, videa, oglasa. Svi ovi subjekti pokazali su se…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Emil Cipar
-Ma nisu loše te tvoje priče! Čitam ti ja to redovno. Ali nekako …kao da mi uvjek tu nešto fali …nema onog pravog života …razumiješ?!
Ovim riječima obraća mi se, nakon pozdrava i kraćeg uvoda, Joško …povratnik iz Australije poznanik od ranog djetinjstva.
-Kako misliš …pravog života Joško?
-Ma nekako mi je to sve onako …za novine …nekako preuređeno. Nekako tu fali ono nerečeno …ono što ljudi nose u sebi.
-E moj Joško! Kako ću pisati o onome što ljudi nose u sebi, što ne žele pokazati. Pa ni ti mi nisi htio ispričati svoju priču. Rekao si …neka …pusti …nezgodno je …ima još živih aktera.…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Redovi …dugi redovi! Sve do samih izlaznih vrata. Čeka se na broj …pa na proziv broja …ispunjavanje papira …prijavu …pa dalje …gdje god kažu, kud upute, prevedu, objasne, što god narede. Nema puno izbora. Ostaješ! Ili odlaziš!
Prostorija prepuna odraslih, djece, odjeće, stvari. Miješaju se razni jezici, ruski, arapski, vijetnamski …zna se čekanje otegnuti i na cijeli dan……
ČUKINE PRIČE
piše Jacky alias Čuko
Ljudi moji dragi! Ne znam što ću s mojim gazdom …on jednostavno ne želi postati pametan. Opet smo se gadno posvađali. Znam on će sada reći …ko je vidio da psi vode politiku …politika je samo za ljude i to one najozbiljnije …i tako sve te gluposti će mu pasti na pamet.
Razljutilo ga što sam neki dan zapljeskao od sreće kada je barba Ivo položio zastupničku prisegu. Gledali smo zajedno prijenos, a on je stalno govorio gluposti da barba Ivo (piše li se barba ili baraba?)…
Lijepa riječ, zagrljaj i utjeha prepliću se kroz cijeli život. Ostanu utkani u sjećanju i temelj su budućnosti….
Prevrtala se u krevetu. Ne zna da li joj je teži jastuk ili pokrivač.
Okrene se na trbuh, pa na leđa, pa zagnjuri glavu duboko u jastuk… Nemoćno već peti put pogleda na sat čije kazaljke jedva da su se pomakle za koju minutu. Još jedna besana noć je iza nje…
Skoro svaku noć isto.
Prvo joj se uopće ne ide spavati, tko bi svaku noć borio se sa…
BRODSKE PRIČE
piše: Emil Cipar
Bio jednom jedan Slavonac.…Tako počinje priča …naravno da ih je bilo više. Živio tako Slavonac u jednome gradu …na lijevoj obali jedne velike rijeke. Ništa posebno! …žena, …dvoje djece, …Renault Megane, …ljubavnica… Taj dio priče nije uopće zanimljiv, jer takvim životom žive svi …u gradu na lijevoj obali rijeke. Ali dogodilo se da je našega Slavonca jednoga dana blagoslovila vječnost. Umro čovjek! Za taj se trenutak pripremao cijeli život, …jer nije mala zajebancija doći pred Nebeski sud …to ti je gore nego Haški tribunal! Slavonac je posjedovao sve potrebne ateste, …imao sve potrebne kategotije (krštenje, pričest, krizma, vjenčanje…) Ishodio je on to sve u…
Brodske priče
piše: Emil Cipar
Malo neobična brodska priča. Radnja joj u dalekom Berlinu. Zavičajni klub „Brođani“ organizira tradicionalnu priredbu „Slavonijo u srcu te nosim“. I kako može to drukčije biti …kod Brođana to sve mora mrvicu bolje, mrvicu nostalgičnije, mrvicu organiziranije…
Pratim iz Broda pripreme za priredbu. Ima dana kada poželim biti na nekom drugom mjestu. Današnji je jedan od tih.
Stiže mi prvi izvještaj sa priredbe. Čitam ga i ponosim se na svoje Brođane. Posebno mi je drago da su ugostili „Welebit“ …njemačke tamburaše iz Berlina.…
POVRATNIČKI DNEVNIK
piše: Emil Cipar
Ma ljudi moji!
Imam dva oka, dva uha, jedan nos, JMBG, OIB, dopunsko zdravstveno osiguranje, govorim i pišem hrvatski, panično nastojim biti prosječan …ali ne polazi mi to za rukom.
Imam veliku tjelesnu manu. Na čelu mi stoji napisano velikim i masnim slovima …POVRATNIK.
Problem je u tome što ja to ne mogu vidjeti, ali svi drugi to jasno vide i upućuju sažaljive poglede.
Dobro …pitaš se s pravom kako ja to znam kada to sam ne mogu vidjeti.
Pa najbolje je da ti pojasnim na primjerima iz života.…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Pričali mi poznanici kako su dolazeći u Berlin, tamo s kraja šezdesetih godina, naši ljudi znali stanovati u ulici ili zgradi gdje je bio veliki broj obitelji iz istog mjesta. Nekako, u prvu ruku bilo se lakše snalaziti oslanjajući se na rodbinu, prijatelje, sumještane. Tako se ono nešto malo slobodnog vremena provodilo unutar poznatih lica.
U domaćem okružju i na maternjem jeziku.
Tad je to doprinosilo da se naši ljudi drže zajedno u tuđem…