događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Cicalo je orcalo i kalade sorilo da je to bija pravi potop ka u ona vrimena kad je Noje napravi onu svoju arku.
To su pucali kaluni, blišćilo je nebo ka za vrime največega vatrometa i onda je ka malo se smirilo .Izaša san vanka kupit „Slobodnu“, a onda sa ženon doma popit kafu, jerbo ni davalo baš nasigurno da neče opet sneverat.
Srija san prijateja Šimu Rosina i pita me …ma ča misliš koliko…
piše: Armin Pohara
Partizani su uglavnom dolazili po hranu i ponekad po oružje, dok su ustaše skupljali informacije i psovali komunističku mater.
Sredinom rata, proljećem 1943, vodile se velike borbe po obroncima Majevice. Smajići su sjedili oko peći na kojoj se kuhala pršulja, to divno jelo jedna vrsta sutlije koja se satima kuhala na laganoj vatri, sve dok se na vrhu zemljane posude ne uhvati kao prst debela kora od kajmaka koja se poslije posipala…
piše: Drago Oršić
Lani, objesen, kako bi rekao naš svit, uputih se na kraći posjet domovini. A kako je jesen doba kada se mladi žene i udaju, stigoh i u svatove. Bijahu to komšinski svatovi, a ja kao bliski susjed, bih pozvan, kako je običaj, pomoći oko priprema za sam dan vjenčanja.
Napravi se tu posla, ali tu se onda i čuje koja novost, porazgovara se o svemu i svačemu, a bogami i čuje se dosta „mudrih“ savjeta, koji ustvari nikome ne trebaju, ali bitno ih je…
piše: Armin Pohara
Rašljani. Malo muslimansko selo uklješteno u brdima Majevice, nadomak Brčkog, zauvjek će ostati žuboriti po toplim uspomenama djetinjstva, kao Rijeka kraj koje se ugnjezdiše kućice od ćerpića, opkoljene tajanstvenim šumama i pašnjacima.
Tu u sred te seoske bajke rodila se 1933. godine moja mama Hatka, jedna od pet kćeri koje na svijet donesoše njen babo Ahmet i majka Sanija. Njena tri godine starija sestra Satka…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo bože lipa li je jesen sa svin onin kolurima kojima se ka inkantani morete divit u sumrak. Ma bome morete i po danu jer jesen pravi najlipši kolorit o lišča tako da u to vrime dragi bog ispada najboji slikar prirode u kolurima.
Moran prić na drugu temu jerbo moran napisat ovu štoriju. Šoma dela šoma sve je istina, a očeli van se svidit …vidičemo.
Ma moran van reč da san ka zvono na mobitel (bože moj da mi…
Napisao: Armin Pohara
Rafinerija u Brodu sagrađena je 1893. i tada se zvala Danica …lijepo ime.
Znali su ti stari biznismeni sve tajne modernog marketinga. Dati ime Danica nečemu što proizvodi naftu iz Galicije i u principu se bavi nimalo lijepim proizvodima kao što su, kolomaz, asfalt, koks, petrolej, benzin… i mnoge druge masnoće od kojih se evo svijet ni dan danas ne može osloboditi, podsvjesna je poruka ljudima toga kraja kako se ne…
ČUKINE PRIČE
piše Jacky alias Čuko
Draga moja teta Sonja,
nadam se da me nisi zaboravila, jer se nisam dugo, duuuugo javljao. Krivac je opet moj gazda, ali to je posebna priča, pa ne bih sad o tome.
Ja sam uglavnom dobro. Vrućina je, pa sam šetnje po brodskim parkovima sveo na najnužniji minimum. Uglavnom vrijeme provodim gledajući TV. Sada je u Hrvatskoj program jako zanimljiv, jer je vau-vau koalicija došla na vlast i nema više…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi moji koja se čuda po svitu događaju, ma jopet misliš to je po svitu a ne kod nas, ovod na more. Dunkve Gradac malo lipo i šesno misto u sri Makarske rivijere jema dva porta. Ma o temu san več pisa i da mi ne bi niki brontulavali moran bome još jednon o tin portiman i tomen lipemu mistu pisat.
An da se vratin onin čudiman, jo kako je to sve ingropano a na kraju jedniman je tužno drugiman je smišno, a bome jema i oni kojiman je to jako ozbiljna stvar. Šoma dela šoma u to malo…
piše: Drago Oršić
Novo vrijeme, novi običaji, nove metode, novi odgoj, novi nazori. Sve u ovom našemu životu vrvi nečim novim, boljim, naprednijim. A je li sve stvarno tako? To je već veliko pitanje, ne samo za mene, nego i za svakoga, iole normalnoga čovjeka.
Vraćam se, neki dan, iz grada u prepunome S-Bahnu, i promatram ponašanje te današnje mladeži.Iako, ne samo ja, nego jos nekoliko starijih osoba, kako muških tako i ženskih, stojimo, jer su sva sjedeća mjesta zauzeta, uočavam kako se, nitko od tih školaraca, …
Iz bilježnice moje bake …IZ NAŠE ARHIVE/objavljeno 10.08.2010./
piše: Emil Cipar
Proputovao sam dosta svijeta …daleko više godina mojega života proveo sam izvan zavičaja. I kada sam se vratio …zavičaja nema. Gdje li je samo nestao!?
Znao sam da ću se kad-tad vratiti. Ne mogu očekivati od onih koji su ostali da sve konzerviraju i sačuvaju za mene dok se ja ne vratim.
I promjene su se dogodile …vidljivo je to na svakom koraku. Je li se svijet promjenio na bolje …to je sad druga stvar.…