LUTKA OD GIPSA

Marica Žanetić Malenica

ponekad uzmem njene ostatke
glavu s tijelom u izblijedjeloj haljini na cvjetove
otpale su ruke i noge
cipelice i čarapice davno izgubljene

.
ostarjele smo obje, tek osmijeh nam je ostao isti
njen blag, nježan i tajanstven poput Giocondina
moj zvonak kada smijem se od srca

milujem joj lice i zagledam se u svijetloplave
nacrtane oči s kojima sam razgovarala
u dane svojega djetinjstva kada bila mi je
i kći i sestra i prijateljica, po potrebi – sve

ne mogu moje kćeri i unuke vjerovati
da bila je prva i posljednja, moja jedina lutka
kad otac mi ju je s puta donio
velika radost u kuću je ušla

bacila sam već mnogo toga
nju čuvam, ovakvu kakva jest, u dijelovima
bezimenu lutku od gipsa, bez ruku i nogu

da nadživi me, iz ispranih očiju
suzu za mnom da pusti…

više

LJEPOTA BEZ ROKA TRAJANJA

PAŠMAN –  U kolovoškom sutonu jednog otoka sljubio se život i smisao 

piše: Darija Matajić Agičić

Mogla sam se ukrcati na lažnu fotografiju. U sav šušur jednog od dražesnih otočnih mjesta u kojemu sve djeluje poput razglednice, sada već relikvije iz moje mladosti. Sladunjava savršenost. Pozdrav s Pašmana!

Mogla sam izabrati Pašman, a otići u Ždrelac, Dobropoljinu, Neviđene, Miljanu, Ugrinić, Tkon… Mala tiha mjesta, s okusom soli, na sjevernim rubovima otoka.…

više

SVE O MENI ZNA

piše: Marica Žanetić Malenica

Sredinom srpnja, pola sata prije početka promocije, ulazim u atrij starog, nadograđenog zdanja u centru mjesta, uzbuđena više nego obično u ovakvim prigodama.

Ovo je drugi put da u svojemu rodnom mjestu predstavljam knjigu, ali kao da je prvi.

U maštovitoj, lepršavoj ljetnoj haljini, kupljenoj u poznatom zagrebačkom butiku, s usnama boje marelice i plavim …

više

MOJ MALI SVIJET

Iz naše arhive/15. ožujka 2013./ objavljeno u godišnjaku Danica 2021./

piše: Sonja Breljak
Bugojno. Smješteno u kotlini između planina Kalin i Rudina. Na obali Vrbasa. U mojim dječjim očima, veeeeliki grad.
Ajde recimo, mogao je tih prvih godina našeg susreta, grad imati kojih desetak tisuća stanovnika. Kasnije je tek  doživio ubrzani razvoj i vrlo zamjetno doseljevanje iz drugih dijelova zemlje.
Stanujemo u jednoj od (pri)gradskih ulica, tek par minuta hoda do središta mjesta.…

više

MUKE PO INTERNETU

piše: Marija Juračić

Svijet se brzo mijenja pa ovisnost života o internetu postaje sve jača. Tako su se po Lijepoj Našoj razmahale mnoge distribucijske kuće koje nude svoje usluge tako da  pomisliš kako je konkurencija među njima dobra jer možeš birati onog najsolidnijeg, najbržeg, najpovoljnijeg…

No sve je to samo privid, lonac je jedan, a gladnih sve više. Ova priča otkrit će…

više

SVJETIONIK

Bijela skulptura poput usidrenog broda na moru

piše: Darija Mataić Agičić

Otok se u daljini ljuljao kao pijani Titanik. Kroz jutarnje more, duboko kao čežnja i široko kao slutnja, probijala su se prsa broda. Sporo i nevoljko. Kao da nemaju želju nikamo pristati…

Jedino je tišina čekala šarene vidike. Sunce je već grijalo jutro. A ono je kidalo nebo svojim bojama… Prostranstvo kao zaboravljeni zaborav.…

više