NADOKNADITI ŠTRAJKOM PROPUŠTENO

piše: Marija Juračić
Mom se unuku počeo sviđati štrajk prosvjetnih  radnika. Kaže da konačno ima vremena za učenje. Tvrdi da njegov nastavni  tjedan, uz poneku dodatnu ili dopunsku nastavu i samo s pisanjem zadaća i čitanjem lektire iznosi 40 sati tjedno, što je standard koji je utvrdila EU za radnike, a ne za djecu.

Čudim se od kuda mu ta znanja pa shvaćam da malac itekako sluša razgovore odraslih dok naoko nezainteresirano čačka po mobitelu.…

više

OBEĆANJE

tekst: Ruža Silađev

Dva dana je pred Sisvete. Puno je groblje mještana. Uređuju grobove svojih milih. I ja sam očistila desetak i evo me na majkinom (baka po ocu) i starovom (djed po ocu) grobu. Poslije Očenaša, Zdravo Marijo i Slava Ocu , hvatam se motike i misli koje me vraćaju u djetinjstvo. Povremeno bacim pogled na fotografije dvoje staraca i nastavljam.

Kao jedino njihovo unuče u ranom djetinjem dobu bila sam čest gost-domaćin u njihovoj kući. Pažena i mažena odrastala sam…

više

ČEKAJUĆI MARIJANA

Čekala ga je. Nikad nije vjerovala da je mrtav. I kada je sve govorilo da je tako...

autorica: Dragica Križanac

Udala se za Marijana kad joj je bilo 18 godina, pred Drugi svjetski rat. Bio joj prva ljubav, izuzimajući par momaka s kojima je prošetala poslije nedjeljne mise, pod budnim okom matere i oca, koji su išli pod ruku iza njih. Misa nedjeljom je bio jedini trenutak kad su mlade seljanke imale malo provoda. Oblačile bi svečanu odjeću, koju su same tkale od lana , ukrašavale dugu kosu, prale zube pepelom.Ali najzanimljivije je bilo poslije mise. Igralo se kolo i očijukalo se s momcima.…

više

RASPJEVANA NACIJA

piše: Marija Juračić
Nisam prva koja je primijetila koliko naš narod voli pjesmu. Pjesma je povezana uz sva društvena zbivanja, okupljanja, veselja… Neće bez nje proći ni jedan važan događaj u životu čovjeka, a zaorit će se i iz čista mira, samo neka se uz čašicu okupi društvo. Volimo pjevati i slušati pjesmu drugih.

Zato, ne  čudi kada zapjevaju i neki naši politički čelnici pa ćemo njihove mandate pamtiti upravo po njihovom pjevanju, po nekom ustrajnom visokom Ce ili Be, nisam sigurna. A po čemu drugom?…

više

PODIJELI PA VLADAJ

piše: Marija Juračić
Moj unuk zbog štrajka učitelja jučer opet nije imao nastave.

Malac uživa kao malo prase u kaljuži, ali zato mom zetu rastu očnjaci. Zabrinut je za obrazovanje svog jedinca. Oduševljen je potezom vlade da svima zaposlenima u državnom sektoru povisi plaće za 6%.

Pita: „Pa kog bi vraga još htjeli? Dobili su što su tražili.“

Nimalo mu nije sumnjivo što je vlada tjednima tvrdila da para …

više

KNJIGE KAO BUMERANG

piše: Marica Žanetić Malenica

Stavljam na policu još jednu svoju knjigu, ovoga puta to je putopis iz Australije, čijom sam se objavom darivala za netom proslavljeni rođendan. Poviše nje na gornjoj polici stoje poredane neke od onih koje sam od Njega dobila.

Bilo je to davno, ali i sad se vidim jasno kako držim u ruci njegov dar za rođendan i unaprijed nepogrešivo pogađam što se krije ispod ukrasnog papira. Ne samo po opipu.…

više

JEDAN DAN ŽIVOTA

Iz naše arhive …objavljeno 14.08.2012.

Napisao: Emil Cipar
Volim slušati radio dok vozim auto. Mješavina informacija i glazbe koju mi nudi moja postaja je ok. Nije to nešto posebno, ali sasvim je kompatibilno sa oprezom koji je potreban.

Jedna ljetna vožnja od Osijeka do Slavonskog Broda …preko Našica.

Nakon melodije iz filma „Sunset boulevard“ moderator, skoro ispričavajućim tonom najavljuje jednu priču i moli nas za…

više

DVORIŠTE DJEDA BRKE

piše: Dragica Šimić

Među djecom u selu  vladalo je mišljenje da je djed Brko vrlo strog i nemilosrdan prema njima.

Strožiji od njega bio je jedino djed Matušić koji je zbog starosti bio jako ogluvio. Često je dolazio kod mog djeda. Oba su pušila lulu i pričali o  prvom svjetskom ratu, ranjavanjima i zarobljavanju, frontovima. Voljela sam sjediti  uz nih i upijati  njihove razgovore.

I sve je bilo u redu  dok mene ili neko drugo dijete nije susreo na…

više

IMAGINARCI

piše: Marija Juračić

Kaže mi zet da se negdje u Americi nekakav tip prijavio policiji jer je ubio svog imaginarnog prijatelja. Pitam zeta,  čime je taj tip počinio zločin i kako se riješio tijela. Zet me gleda u nevjerici pa ponavlja da je prijatelj bio imaginaran.

„Pa što s tim?“ pitam,“ zločin je zločin i red je da čovjek za njega odgovara.“

„Ali, punice, nema tijela jer nije bilo ni prijatelja. Nije postojao.“…

više