SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ah, nekoć sam bila vrlo zaljubljiva. Romantična. Blesava. Lako zapaljiva. Zanesena. Željna vječnog užitka. Sviđali su mi se dečki i stariji i mlađi. Kad bih upoznala pogodnog čovca zatelebala bih se k’o tele. Ono malo suvisle inteligencije što sam posjedovala samo bi se istopilo. Od hormona sreće grudi bi mi nabubrile, a mozak se spljoštio. Pretvorila bih se u najgluplju plavušu iz najglupljeg vica. Ukoliko bih ustanovila da je miljenik mog srca ujedno i vlasnik, naprimjer, afganistanskog hrta – odjednom bih pokazivala izrazito…
09 PRIČE
PASJE VRUĆINE U SLAVONSKOM BRODU
ČUKINE PRIČE
piše Jacky, alias ČUKO
Draga moja teta Sonja, u Brodu je pasja vrućina. Ne znam kojoj je budali palo na pamet ove vrućine nazvati pasjim, jer psi se baš ne osjećaju ugodno s njom. Dobro …u novom stanu imamo rashladni uređaj, ali kakav ti je to život ako cijeli dan moraš provesti u stanu.
Ni u autu nije bolje. Čim uđem u njega dobijem šok. Dok se rashladi već si stigao do vrta, ili dokle je već gazda naumio. Zato mi je najbolje na obali Save. Tu je debela hladovina, možeš se odmarati a i vidi se svega.
Zaljubio sam se u ovaj BMW iz 1953. godine. Mora biti da je na njemu puno ugodnije nego u gazdinom autu, ali gazda mi je zabranio voziti motor. Kaže …nije to za pse i za životinje uopće. Svašta priča, jer to nije istina. Ja sam vidio u našem gradu dosta životinja na motoru, ali šta ćeš …moram slušati.
Pisat ću ti kada vrućine prođu. Do tada pozdrav tebi i svima čitateljima!
Tvoj Čuko!
MAGLA
Kratka priča Večernjeg lista
napisao: Mario Brkljačić
Kad nešto čvrsto odlučiš, kad stojiš iza toga i vjeruješ u uspjeh, sve se okolnosti poravnaju kao planeti u Sunčevu sustavu, ono, da dostigneš taj cilj. Eto, zato je baš danas dragi bog spustio tu gustu maglu na grad, baš danas kad sam odlučio ideju sprovesti u djelo, mislio je. Ako akcija uspije, a uspjet će, naravno da hoće, ej, znaš šta, iako nisam vjernik, otići ću zapaliti svijeću na Kamenita vrata, zakleo se. Ono, sam sebi. Prepun samopouzdanja i odlučnosti krenuo je put marketa u jednom naselju na periferiji…
POLITIČKA ŠKOLA
BRODSKE PRIČE
piše: Emil Cipar
Novi sam u Hrvatskoj. Dobro …ne baš sasvim novi. Već sam živio ovdje…, ali davno jako davno. Od tada se puno toga promjenilo. Novi ljudi, nova država, novi sustav, novi običaji, nove tradicije…Sada slijedi logično pitanje: …A kako tradicije mogu biti nove? E može! Ono, …bar meni su nove. Imamo tradicionalni Festung fest, tradicionalnu fišijadu, tradicionalnu čvarkijadu, tradicionalnu rakijadu… Za posljednje baš nisam siguran da je tradicionalna, ali to nije tako važno. Nije se teško priviknuti na to. Ono što mene…
PRAVI BISERI
SUSRETI
piše: Emil Cipar
Prave vrijednosti
Novi val uhićenja poznatih, prominentnih osoba u Hrvatskoj. Svi su osumnjičeni za nedopušteno zgrtanje prisvajanje društvene imovine. Ovaj puta se radi o društvenom zemljištu. Jedna tema za razgovor, pogotovo u Brodu, jer je većina uhićenih upravo iz Broda.
U posljednje vrijeme, nekako se i nema nekih pravih tema za razgovor. Politika sa svojim ispraznostima, računala, internet, sport…
Sve su to jednokratne teme, jer već sat vremena kasnije moraš…
PRAVOUŽITNICI
NEK SE PAMTI I SPOMINJA
piše: Željko Mužević
Svi sad stali njeka svoja stara prava tražit: svoju zemlju oduzetu, šume, kuće, dućane, birtije, meane, fabrike…., pa zašt ne bi i pravoužitnici, pravožitnici, a to su ‘ni što su roditi u pravi-pravcati graničarski familija, čiji su đedovi i prađedovi, šukunđedovi i šukun-šukunđedovi na čardake išli, čuvali Posavinu “sa stari čardaka i branili hrabro od Turaka! I đedovi svoju krv su lili da čuvaju naš zavičaj mili!”
Kad je Granica ukinita, razvojačita, 1873. godine, reklo se:…
I GUSKE SE PEGLAJE
NEK SE PAMTI I SPOMINJA
piše: Željko Mužević
Subota, pijacom u Brodu između klupa perjari (kupci perja) odaje i sve na trube, na baterije, telale (viču):
-Perje kupujemo, novo i staro, kući dolazimo! Perje kupujemo, novo i staro…! …pišu adrese snaši, koje oće perje prodat.
Snaša Marija – Marička Štronjski, iz Donje Bebrine, pogađa se s jednim perjarom i njegovom ženom. Slušamo razgovor. Perjar jednu cinu nudi, ona svoju ne spušća. Onda on zagrizo, navaljijo, oće snašu Mariju, odma, u Bebrinu vozit, daleko mu odpodne čekat. Al…
NOVA RUBRIKA
NEK SE PAMTI I SPOMINJA
Željka Muževića, novinara iz Slavonskog Broda, urednika Jutarnjeg lista, ne moram posebno predstavljati, ali moram napraviti ovaj kratki uvodnik. Ne bi to bio problem da Željka ne poznajem, da nam se putevi nisu susretali i susreću još uvjek.
Ono što bi čitatelja moglo zanimati jest da je Željko osoba kao ti i ja. Zbog profesionalnog shvaćanja posla imao je u životu više teškoća nego zadovoljstva. U vrijeme Domovinskog rata, Željko nije argumentirao, komentirao, nagađao… Bio je među borcima na…
Mladosti kojoj nisu dali odrasti
Iz naše arhive …objavljeno lipnja 2010.
DIVAN SKITNJE
piše: Željko Mužević
 Umjesto uvoda: Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 305 djece, a samo u Slavonskom Brodu ubijena su 33 djeteta dok ih je 107 ranjeno. Najveći broj (16) bili su učenici OŠ Hugo Badalić, ispred kojega se i nalazi spomenik “Djevojčica”, rad akademskog kipara Antuna Babića, podignut 2000. godine. Samo u jednom danu poginulo je šestero djece. Bilo je to 3. svibnja 1992. godine, kada je od avio- bombi tkz. “krmača” u gradu na Savi živote izgubilo ukupno 16 osoba. |
VIJEST SA DNA STRANICE
Prije par dana, kad sam konačno dobila svoj teško zasluženi godišnji odmor, odlučila sam napraviti red u šupi, vidjeti koje stvari treba sačuvati a koje baciti. Kopajući po starim, prašnim kartonskim kutijama, našla sam list novina umetnut između dvije staklenke za zimnicu iz vrlo jednostavnog razloga, da ne zveckaju i da se ne polupaju. Pogled mi je privukla stranice crne kronike i mali, podebljan naslov Našli su ga na klupi pored tramvajske stanice. Sjetila sam se dana kad sam prvi put vidjela tu vijest. Datum je bio pet godina star. Mjesec kolovoz 2002. Pogledala sam…