događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
1. dio
piše: Ognjenka Kalajdžić
Evo je malo ljepše vrijeme. Mislim da više neće biti leda. Kraj je aprila. Lijepa je Švedska kad je proljeće tek počne dodirivati, kad se ono u zimu šunja i sama zima ima mnogo čara.
Joj, kad se sjetim aprila 1993. Tad smo došli u Švedsku. Oslobođeni smo. Divno je, kad ti ništa neće puknuti iznad glave i kad ne misliš na smrt. To je bilo sigurno, al`u duši poče pucati.
Pa, ovi nemili događaji u Ukrajini. Nerazumno, kao i naš rat. Ma,…
piše: Marica Žanetić Malenica
Zima je, predbožićno vrijeme. Tramvaj broj 4 dovozi me do Zrinjevca. Pažljivo hodam mjestimično zaleđenom Praškom ulicom. Hladnjikavo je. Obično u ovo doba godine ne izlazim iz hlača, samo ih mijenjam ovisno o prigodi, a večeras sam u suknji.
Jesam li imala valjan razlog da danas po snijegu doputujem autobusom iz Splita, obučem suknju i novi vuneni set, nakapam se parfemom za posebne prigode?! Dok se sitnim koracima približavam hotelu „Palace“, a dah mi se ledi u kristalno hladnoj…
piše: Marija Juračić
Jedan je naš ministar nedavno izjavio da on nije dugoprstić i ja mu vjerujem. Da je dugoprstić, držao bi prste u nečijoj kesi, a ne na stegnu izvjesne dame, ali to bi javnost manje zanimalo, jer na takve slike je već oguglala.
No, ta javnost i taj ministar još nisu svjesni kakve dalekosežne društvene posljedice izaziva njihovo otkrivanje lažnih fotografija.
Fotografiji smo do sada uvijek vjerovali. Sudovi su je uzimali u…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Kiše, insekti, zmije
Monsunske su kiše bile sve češće i dugotrajnije. Jednom tijekom deset dana uopće nismo išli na radilište. Svi su se snalazili kako su znali, a ja sam uglavnom čitao i pisao. Monsunske su kiše ne samo dugotrajne, nego i obilne, izgleda da se kiša ne spušta u kapljicama, nego u mlazovima. Tamni oblaci su vrlo nisko, munje se iz njih ne udaraju u “cik-cak” liniji, nego kao ravni debeli sjajni kolci koji se uz zaglušnu tutnjavu zabijaju u zemlju.…
piše: Marija Juračić
Znate li tko je ćaća?
To je tip čovjeka koji ima moć provoditi svoju političku volju. Za razliku od ostalih tipova na vlasti, koji također vole provoditi svoju političku volju, ćaća se brine o svojim podanicima sve dok ga slušaju.
On uzima i dijeli da se pokaže, da mu se dive i mala raja sitnoga zuba i povlašteni, visoko rangirani podanici.…
Već kao dijete sam htjela otići u grad, onaj nepoznati daleko iza brda, tamo gdje je drugi, pravi život. I gdje u tvornici radi otac.
Mi djeca, živjeli smo s majkom i bakom u malom selu. Ljudi su tamo bili kršu slični, istovremeno kruti i mekani.
Trčala sam za ocem kad bi krenuo na vlak. Tri sata se išlo do prve stanice. I opet bi me ostavio.
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Stanovanje
Mirko i ja smo dobili stan na katu jedne od zgrada. U tom je stanu svaki od nas imao svoju sobu, a lijepo uređena dnevna soba i kuhinja bili su zajednički. Tu je bila i posebna soba za kuhara i njegovog pomoćnika. Njih smo mi plaćali od obilnih dnevnica koje smo primali u domaćoj valuti koja se zove taka. Premda je namjena bila privremena, oprema kuhinje bila je zaista vrhunska, kao da smo negdje u Njemačkoj.…
piše: Marija Juračić
Lažnjaci nisu nova društvena pojava. Spominju ih i stari grčki tekstovi, no tamo se više radi o lažljivcima nego o lažnjacima.
Sam Zeus je bio takva lažovčina da se, prema potrebi zavođenja, pretvarao u labuda, bika, zmiju…
Ali, ni on nije krivotvorio svoje zvanje. Nikada nije primjerice oteo Hefestu čekić i stao za njegov nakovanj. Znao je da za tu djelatnost nije kvalificiran. A nije bilo ni stručne službe koja bi mu…
piše: Marija Juračić
Danas za obiteljskim stolom bistrimo i unutarnju i vanjsku politiku. A što možemo kada živimo u eri globalizma!?
Zaključili smo da su za najnovije afere u Lijepoj Našoj krivi – Amerikanci.
Zbog toga što su nam učinili uslugu pa zabranili kupovinu onih letećih kanti koje se još koriste u vojne svrhe, pa ako se nešto izgubi u prijevodu, još će nas, kao potencijalne vlasnike, optužiti…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Prihvatili smo ponudu.
U proljeće 1975. u Celprojekt je iz Frankfurta došao predstavnik firme KHD Pritchard, gospodin Jasony i ponudio nam da mi iz jugoslavenskih tvornica angažiramo grupu od 15 stručnjaka različitih profila za dovršenje puštanje u pogon tvornice celuloze u Bangladešu. Posao bi trajao godinu dana.
Na spisku koji nam je dao bilo je vidljivo da su im potrebni …