događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Što se scena na našoj političkoj pozornici više zahuktava, postaje mi jasnije da sam promašila karijeru i da sam u svojoj kuhinji stekla sve potrebne kvalifikacije da se bavim unosnim političkim poslom.
Znam skuhati i zakuhati, zasoliti i zapapriti, pa se i naljutiti kada moje biračko tijelo, moji ukućani, kažu da je stvar koju sam skuhala neprobavljiva. Što bi oni uostalom htjeli? Tu su da kusaju, šute i financiraju.…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Prerana i bolna smrt
Moja mlađa sestra Gina (Anđelka) je nakon završetka učiteljske škole jedno vrijeme skupa s Tonćom radila u raznim seoskim školama. Zatim se udala za kolegu učitelja Iliju Mihajlovića i dok sam ja još radio u Maglaju, dobili su posao u obližnjoj Tujnici.
S mužem se dobro slagala, a kao učiteljica postala je vrlo popularna. Na žalost dobila je rak dojke, operirana je, ali bez …
Iz naše arhive/objavljeno 21.11.2012.
MEĐIMURSKA KULINARIKA: KALAPAJSANI KALAMPER I PREŽGANA JUHA
piše: Jasna Lovrec
Hrana nekog kraja ovisi o geografskim, biološkim, društvenim i kulturološkim utjecajima. Međimurska kulinarika prožeta je mnogim utjecajima, pa je teško reći što je to točno izvorno međimursko. Svakako da međimurski recepti imaju neke svoje posebnosti kojima se razlikuju od drugih krajeva. Ovdje donosim jednostavan siromaški recept, temeljen na namirnici krumpira. Međimurje inače duguje mnogo poljoprivrednoj kulturi krumpira, između ostalog duguje joj i identitet. Stanovništvo Donjeg Međimurja ponosi se na uzgoj krumpira, pa ih odmilja ljudi iz Gornjeg Međimurja i drugih krajeva zovu «čipseri». …
piše: Marija Juračić
Putovao neki dan moj zet s prijateljima u Trst kupiti cipele. Ignorira činjenicu da i u našim dućanima može naći lijepe, kvalitetne muške cipele.
Čuo je da neke strane firme u naše butige šalju robu u kojoj nema onih sastojaka koji daju dodatnu kvalitetu proizvodu, pa je umislio da su talijanske cipele u Italiji bolje od talijanskih cipela u Hrvatskoj.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Pripreme
Mi u odjelu za celulozu i papir imali smo puno posla. Osim Fužina i Plaškog pripremali smo se za projektiranje jedne tvornice papira u Međimurju, a ja sam povremeno odlazio u Sremsku Mitrovicu i Ivangrad.
Svi su novci stizali na zajednički račun Industroprojekta, ali zbog načina raspodjele na naš je interni račun knjižen samo dio onoga …
IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 07. siječnja 2009. godine
tekst: Emil Cipar
Možda je naslov provokativan, ali provocirati mi stvarno nije nakana. Ja hoću samo olakšati donošenje odluka, hoću se osloboditi ustaljenih navika, hoću stvoriti novu bazu podataka, a sva iskustva potisnuti u stranu, jer ona mi ovdje nisu od velike pomoći. Hrvatska je druga zemlja, tu su drugi običaji, drugi ljudi, drugi zakoni… Moram početi od početka. Da bih si olakšao život odredio sam si nekoliko načela. Neka od njih:…
Moji portugalski dani – Dan peti
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Budim se u jedno vedro i vjetrovito jutro. Pratitelj puta nudi nam dvije opcije: slobodan dan u Lisabonu ili izlet uz nadoplatu.
Ne znam zašto, ali uvijek sam za nadoplatu. Vadim eure i podilazim svojoj rastrošnoj znatiželji. Kao i mnogo puta prije, nisam zažalila.
Prvo odredište bila je Sintra (30 km od Lisabona), šarmantni gradić pod zaštitom UNESCO-a, koji je nekad bio poznato…
piše: Marija Juračić
Nikada ga nisam čula pjevati. Pogađate. Mog zeta. Čak ni na dječjem rođendanu. Dok drugi pjevaju onu doslovno prevedenu, čestitarsku pjesmu “Sretan rođendan“, on se posvećuje snimanju. Kruži oko stola i lovi trenutak koji je već iscurio da ga spremi za vječnost. Ali ne pjeva.
Eto, ta me je činjenica, vezana uz moga zeta, toliko zaintrigirala da sam počela razmišljati o tom našem hrvatskom odnosu prema pjesmi. Onoj kavanskoj, krčmarskoj pjesmi.…
Prilog: Filip Ćorlukić, preko Zvonimira Mitra i Sonje Breljak
-Fizičar sam, radni vijek sam proveo inženjerski radeći u industriji i za industriju, a poslovi su me vodili od nordijskih zemalja do Etiopije i Bangladeša. Zavičajno sam Bosanac, 40 sam godina živio u Zagrebu, a sada 20 u Puli. Objavio sam 12 knjiga iz različitih područja – od čega tri obimne u minule dvije godine..
Tako nam je s početka 2017. godine, između ostalog, pisao naš najstariji suradnik, Filip Ćorlukić koji je ovog tjedna, točnije 06. siječnja, napunio 90 godina. Heeej, 90 godina (tek)!
Naša suradnja s Filipom Ćorlukićem, kojeg od milja zovemo “dida Filip” započela je zahvaljujući kontaktu kojeg nam je ustupio Zvonimir Mitar, dobar prijatelj a nakdašnji urednik vrlo uspješnog portala CH Croatia.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Pismo iz Beča
S nastavkom posla u Bosanskom Brodu nije bilo nikakvih problema. Nakon nekoliko dana stiglo je pismo iz Beča u kojemu mi Kanadska ambasada javlja da mi se ne dozvoljava useljenje jer predstavljam opasnost, a ako doputujem u Kanadu da ću biti prisilno deportiran.
Premda sam sa sigurnošću očekivao pozitivno rješenje, nisam bio…