03 REPORTAŽE
PAMETNJAKOVIĆ JEDAN
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Završilo je prvo polugodište srednje škole moga Junaka.
U petak sam bila na informacijama. Njegova razrednica je s puno ushićenja pričala o mom Junaku.
Osjete se njen trud i njena pažnja. Ona mi je priznala da je Junak sada posve drugačiji.
To nije više onaj zatvoreni dječak kakav je bio na početku škole.…
HUMANOST “BROĐANA” NA DJELU
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ U netom prošlo nedjeljno popodne smo u prostorijama Zavičajnog kluba “Brođani” Berlin e.V. U tijeku je sastanak ovog udruženja, prvi u ovoj godini.
Sastanak se održava uoči skore humanitarne zabave “Veseli se Posavino” koju, 06. veljače, ovo udruženje organizira po petnaesti puta.
Sve teče po planu, rezerviranje dvorane, najave, glazbeni gosti, prodaja ulaznica ……
U IŠČEKIVANJU
tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/ Kraj siječnja. Prvi pravi nalet zime je iza nas. Snijega bješe preko pola metra. Došlo zatopljenje i nestade ga, ali se podigoše rijeke koje su izašle iz svojega korita i preplavila velike dijelove Lonjskoga polja – što podrazumijeva šume, polja i pašnjake.
… Stružec/ Kraj siječnja. Prvi pravi nalet zime je iza nas. Snijega bješe preko pola metra. Došlo zatopljenje i nestade ga, ali se podigoše rijeke koje su izašle iz svojega korita i preplavila velike dijelove Lonjskoga polja – što podrazumijeva šume, polja i pašnjake.MAŠKARE SE PODMLADILE
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ U netom prošlu subotu Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin organizirala je tradicionalne maškare, jednu od najstarijih zabava ovog udruženja kojeg krasi više od trideset godina rada i djelovanja.
U prostorima ovog društva na adresi Karl-Marx Straße u berlinskoj općini Neukölln tako se u subotu okupilo ugodno društvo djece i odraslih.…
SVE JE BIJELO…
KOMENTAR TJEDNA
Komentar na tekst “Rekla bih: -Hvala, ne!”
J.Ivanovic-Bolog/18.01.2016/ Upravo sam napisala jedan malo poduži komentar koji se ne znam zašto sam i obrisao, pa da se ne bih ponavljala , ukratko – divno je da netko ovako otvoreno i bez uvijanja govori o izbjegličkim danima svih nas iz tih ratnih godina, usporedba je svakako na mjestu iako su vremena skroz drugačija.Ako progovorimo o istom na našim osobnim facebook profilima, bit ćemo oštro kritizirani najčešće kao ksenofobi što je jako neugodno i neistinito. Ipak, bilo kako da smo onda primljeni kao izbjeglice ovdje u Njemačku moramo biti zahvalni i sretni. Moje pitanje je samo kad se radi o integraciji tko bi nas i dan danas „integrirao“ i dao nam posao u Domovini, zove li nas tamo netko da se vratimo? Eto to je ono najžalosnije. Inace, izvrsna tema draga Sonja!…
SVJETLA MOGA GRADA
NEGDJE U DALJINI
MUDROSTI, RAZUMA I STRPLJENJA DAJ NAM BOŽE
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
…
Kako je biti Junakova majka?
To je pitanje koje bih ja rado postavila majkama svih malih Junaka.
Junaci nisu obična i zdrava djeca tako da svaki događaj s njima u javnosti prolazi s dugotrajnim pripremama, barem nekoliko dana unaprijed. Nikada nisam znala kako će moj Junak reagirati na okolinu, ali i okolina na njega.…