Iz naše arhive/ objavljeno 17.02.2020.
piše: Slavica Jurčić
– Dječak poput njega je drugačiji, pomislila je mica, on me nježno podigne i brani me od one zločeste stare sive mačke, taj dječak mi je spasio život.
Prvo svijetlo koje su moje oči ugledale bilo je jako, moja majka me je u zubima nosila u jedno veliko dvorište.
Mame me je štitila od velikoga psa koji je jako lajao i pokušao mene i mamu pojesti.…
Moj život je obilježila bolest s kojom se borim godinam.
…
Vozim se iz Kostajnice na posao preko Sunje u Sisak, a zatim iz Siska preko Mađara u Kostajnicu kući. Različiti putevi, trošne ceste i skoro pa ista razdaljina.
Berlin-Zürich-Innsbruck/ To posebno volim, kad pročitam, otkrijem ili budem tamo gdje se naši iseljenici – znanstvenici, umjetnici, glazbenici, književnici… izdignu iznad svih brojnih što su jezik kojim govore s mlijekom majčinim upili, pa osvoje najviša priznanja i pohvale za svoj rad. Rašire mi se pluća od ponosa i suze od radosti krenu kao da mi se radi o najmilijima.
Iserlohn/ U Njemačku smo nakon prognanstva iz iloka došli 11.11.1991. godine. Odmah smo se uključili u rad Hrvatskih udruga i HKM Hagen.
Berlin – Petrinja/ Prošlog tjedna je završena velika akcija prikupljanja hrane i drugih potrepština i iz prostora Hrvatske katoličke misije Berlin odvezeno i u ruke pogođenih potresom u Hrvatskoj, predano skoro tisuću paketa koje je, između ostalih, pratila i poruka: