Možda sam i previše Suncu i proljeću pjevala,
rano djetinjstvo i mladost naglas iscvrkutala,
još mi se i o jeseni života pjeva, nije šala.
Sebi u bradu šapnem: Bože, za sve hvala!
.…
Pusti me da se probudim negdje
gdje nema ni jutro,ni veče,
ni popodne, ni zimu
Nek nema ni sat
ni dvadeset i četiri sata
Bolje da sam negdje izvan vremena,…
Svako jutro kroz rolete ugledam danje svjetlo.
Dnevna svjetlost me skoro zaslijepi kad otvorim prozor –
– kao i svjetlo svjećara.
Svjetlo svjetionika žmiga u taktovima.
Duga svjetla automobilskih farova su nemoguća.
Nikad dočekati danje svjetlo u tunelu autoceste.…
Kakva zanimljiva, intrigantna riječ,
Potiče znatiželju, būdi pitanja:
Tko plovi, što plovi?
Vrijeme kroz nečiji život
Ili nečiji život plovi vremenom?
Ne, ne brodi vrijeme!…
Sve bi seke,
Možda sam i previše Suncu i proljeću pjevala,
Pusti me da se probudim negdje
Po tko zna koji put
opa!… dvije kapi
Svijet
Svako jutro kroz rolete ugledam danje svjetlo.
Kakva zanimljiva, intrigantna riječ,
Jutros su moje misli sporije