Dubravka Borić
Bradica i rogi,
kroz vrota mirine.
Na podu suho
grona česmine.
„A da non stavimo
zelene oćole?“-
-otac s nami
zameće šole.…
08 POEZIJA
STARI PORAT
ZALUTALA MAŠKA
Dubravka Borić
Otolič mi maška
iz kuće izošla.
Da brž u vos
ona ni duošla?
SATKANA OD TVOJE SLJEPOĆE
Marijana Dokoza
I život je moj satkan od sljepoće,
Vođena rukom slijepca i pjesmom slavuja,
Obgrljena zrakama koje se nalaze iznad oblaka,
Putuje sve dalje, sve više i sve uzornije.
Ne vidim te u svim sanjama,
Ali osjećam tvoj dodir, dodir mira i sigurnosti.
Voljeh te slijepo, slijepo te željah,
Ali, život me odveo od sanjanja tvojih.…
NUONO
OSVIT
NONA
Dubravka Borić
Ćere je sele.
kunkun non splele.
Stavile oćole.
Oficij dole.
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,NADA JE KRHKA
Marijana Dokoza
Nada je vrlo krhka stvar.
Dopustiti igrati se s njom vrlo je osjetljivo.
Čovjek joj se utječe, sačinjava se od nje,
U trenutku kada ne može ugledati put kojim kroči.
Bože, ljubav nosiš sa sobom,
Ali, ipak mogu kazati kako je dio ostao negdje tamo.
Gdje je završila nada
Ona ista, krhka, osjetljiva i neprepoznatljiva.…
