Nela Stipanić Radonić
ma koliko hrabro se borili preci moji
uspjeli nisu sačuvati utvrde svoje
ostala je samo pustoš i razbacano kamenje
sastrugano mačevima i kopitima
iz kojih rastu već stoljećima biljke i drveće
kao jedini ožalošćeni nad
uspomenama davnim
i iznova dočekaju začuđenje poglede
što zure nijemo u kamenje…
JAVLJAM SE ZA RIJEČ
Hrvatska je teško bolesna …I. dio
piše: Josip Prudeus
Prije svega pozdrav i svako dobro svima vama izvan domovine s napomenom, da sam itekako svjestan i rastužen jer tamo gdje jeste, niste (najveći broj) otišli iz obijesti već vas mučna nužda natjerala.
Pa tko je taj koji bi, samo tek tako, napustio svoju Slavoniju, svoju Dalmaciju, Gorski Gotar, Liku, Banovinu, Istru, hrvatske otoke …?
Tko je taj koji sobom nije ponio svoj Brod na Savi, Split, Karlovac, Osijek, Delnice …?
Jednostavno, suočeni s beznadnom svagdašnjicom i neizvjesnom …
ODUSTAJANJE OD KANDIDATURE
Dražen Katić: –Odustao sam od kandidature na predstojećim parlamentarnim izborima!
KAD “POLETI PERJE”
–Urednica je stroga, znao bi ponekad ustvrditi ili se i požaliti po koji komentator, čitatelj ili nesuđeni suradnik kad se upozori na pravila, tekst vrati na doradu ili odbije. Ah, kako je divno i zanimljivo ponekad znalo “letjeti perje” dok smo urednik, pokojni Emil Cipar i ja u večeri razne, uređivali stranice nam Glasa, sve dok se ne usuglasimo.…
“BROĐANI” U ZITTAU
POD KRINKOM
Sponzori i dobročinitelji s kriminalnim dosjeima
piše: Žarko Delač
Javna najava novih uhićenja u gospodarskom i bankarskom sektoru konačno je jedna dobra vijest koja će mnoge naše sugrađane obradovati i pozitivno djelovati.
Ne misleći pri tome kako se trebamo zlurado radovati tuđoj nesreći već je jednostavno bahatost i oholost novopečenih …
ODA CVIJEĆU
VRČ NA VODI
LJUBAVNA PISMA
IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 21.10.2011.
Jedna predivna ljubavna prepiska vođena je preko stranica Hrvatskog glasa Berlin. Naša suradnica Andrea Vidović-Dea …boravila je godinu dana u Južnoj Africi, pomagala djeci oboljeloj od AIDS-a, sazrela, obogatila se neponovljivim iskustvima i otkrila svoju veliku ljubav prema “rodnom gradu” u kojemu zapravo nije rođena, ali u kojemu je odrasla i zavoljela ga. Kako bi Berlin razumio njene…
GRAJ JE ZREL A SVET JE VREL
piše: Božica Jelušić
Da vam nekaj velim: Dok smo bili mali, jedva se čekalo leto: Vidovo, Alojzijevo, to su bili pravi sveci, kajti potlam toga ni više bilo škole ni vučenja niti za vuha natezanja ni packi po prstima i šibom po riti!
Mi smo imali stroge školnike, to sem več rekla, pak sem stopram i ja ostala jemput “na reštu”, kajti sem ni mogla popamtiti nekaj z one pesmice SAVILA SE BIJELA LOZA VINOVA ……