piše: Simona Zuber
Huuh, ima tjedan od kada se ne čitamo!
Znaš kako je ne moram ti pričati …Kuća pos´o, pos´o kuća i eto još jedan ponedjeljak na vratima!
Hej, jesi li u svoj zbrci i strci primjetio da je stigla jesen ? Onako hrabro, nezvana sama pokucala svima na vrata.
Baš sam razmišljala o tome ovih dana i zaključila kako je samoća jedno predivno stanje!
Njeguj je jer način na koji živiš samoću i prihvaćaš je omogućuje ti rast. Nikada nemoj željeti da prerasteš usamljenost jer to znači da te više nema, tebe kao jedinke, tebe kao osobe.
Svatko od nas bi trebao naučiti živjeti sam sa sobom i upoznati sebe u potpunosti, najlakše je tražiti popunu mjesta, nekoga da „uskoči“ na dan, tjedan, mjesec ili koju godinu. Ali tako dugo dok ti sam sa sobom nisi sretan i upoznat, nećeš biti ni sa kim.
I još nešto, nikada se ne nadaj da ćeš naći ljude koji će te u potpunosti razumjeti. Nitko nije drugi ti da shvati tvoj nemir, tvoje misli i tvoj put baš onako kako ti to vidiš. Originali smo, ne kopije … Majka priroda nije fotokopirni stroj, nikada neće stvoriti dvije iste jedinke.
Pogledaj na primjer jesen, sama dodje, u samoći izdominira i ode .. „Veni, vidi, vici !“
A sada brzo na posao, pred nama je još jedan naporan dan i tjedan, iskoristi ga maksimalno …