piše: Igor Matijašić
Dugi sam niz godina radio u Ivanić Gradu, jednom prekrasnom malom gradiću koji ima dušu i koji me prihvatio kao svoga. I sam obožavam taj grad i često mu se vraćam budući da sam tamo stekao mnoštvo prijatelja i poznanika. Već po lijepoj tradiciji, prije početka svake školske godine okupi se staro društvo (najviše iz učiteljskih redova) u nekom od ivanićkih kafića i prebire po sjećanjima iz ne tako davnih vremena. A lijepih uspomena je napretek……
POGLED KROZ NAOČALE
piše: Marija Kukić
Nekim ljudima potrebna je „treća noga“, štap da bi se mogli lakše kretati, nekima slušni aparat da bi mogli čuti zvukove i glasove oko sebe, nekima pak naočale da mi mogli jasnije promatrati ljepotu oko sebe, da bi vidjeli čitati, pisati, lakše raditi na računalu, tipkati poruke, gledati televiziju…
Danas je sve više ljudi s naočalama. Muškarci, žene, djeca, mladi i stari, osobe svih uzrasta i spola koriste se njima u svakodnevnom životu. Jer, naočale su pomagalo za vid.…
KAKO JE FRANI POBIGA BROD
Piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ka i svako jutro oko pet uri san sa terace bacija pogled na more za vidit more li se odit na ribe joli ne. Puvalo je i ni bilo vrime za na ribe. Vrati san se u posteju ma ni za dugo i oko sedan san jopet iša vižitat stanje na moru i sa terace ugledan moga prijateja Franu kako sa svojon crnon gajeton na jarbol bardiža iz Brista i uplovljava u naš porat za popit kafu.…
MJERILO ZA SVAKOGA
Pitali su Al-Kavarzima, oca algebre, kako bi ocijenio čovjeka, a on je skromno odgovorio:
– ako je još i šarmantan, dodamo jednu nulu i to je = 10.
– ako je još i bogat, dodamo još jednu nulu, i to je = 100.
– ako je i plemenitog roda, dodamo još jednu nulu, pa je = 1000.