događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Staričine ruke bile su modre, tijelo nemoćno, a ipak je imala toliko snage da kćerki ispriča svoju priču.
„Znaš, draga moja Marina, sada ti moram priznati nešto. Ti imaš i brata i sestru“, šaptala je majka svojoj kćeri koja nije mogla tim riječima povjerovati.
„Moja sestra je bila siromašna, a ja sam bila sama i mogla sam te othraniti pa je ona tebe dala meni. …
piše: Igor Matijašić
Taman kad sam se spremao napisati tekst o školskim uniformama koje polako ulaze u živote pojedinih učenika i koje bi ponovno trebale učiniti sve đake jednakim, kao naručene su mi pristigle rečenice moje prijateljice i kolegice Zrinke Ivanišević, učiteljice u jednoj osnovnoj školi. …
Komentar na tekst “Odlazi moj narod”
Dragica/03.11.2016./ Slažem se sa svakom vašom riječi poštovani Josipe. Nisam pesimista ali ova zemlja je na koljenima a ljudi koji u njoj žive vape za pravednijim sustavom koji će, upravo cijeniti rad i adekvatno ga platiti, a poslije toga osigurati i dostojanstven život svojim gradjanima, kako mladima tako i umirovljenicima koji žive na rubu egzistencije.
I sama sam radila nebrojene prekovremene, nedjelje i državne praznike u privatnom sektoru za koje nikada nisam dobila novčanu…
piše: Nataša Pecić Janković
Jutarnja kava uz zvuk zvona i divan pogled na arhipelag oko Rijeke. Čak se i Zavižan vidi jer je kristalno bistro. Prekrasan i prohladan jesenji dan, meni savršen. Napokon sam se ugnijezdila u novome stanu. No, misli i dalje putuju u moj rodni grad. Da li bih bila sretnija u njemu da sam našla sve što ovdje imam? To pitanje će me proganjati vječno.
piše: Slavica Jurčić
“Kuda?“ upita otac Šimuna. „U Ameriku”, odgovara Šimun tiho ocu očekujući njegovu reakciju.
Otac šuti i misli u sebi: „Što taj mladić misli da je tamo raj? I ovako nas je previše.“ Šimun je imao dvanaestero braće i sestara, a kuća puna čeljadi iscrpila je njegovog oca.
Zna Šimun da je potreban roditeljima jer je najstariji. Osjeća da ga obitelj sputava, a njegove ambicije nisu sirotinja nego bijeli svijet.…
Iz naše arhive/ objavljeno/ 09.04.2011
MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Kako komu priopćiti da u svojoj duševnoj boli nije sam, nego da tu bol dijelimo? U europskim jezicima prisutne su dvije smjernice, a oslanjaju se na spomenute riječi: dijeliti i bol.
Poslužimo li se latinskim izrazom, upotrijebit ćemo riječ dolor, pa tada kondoliramo, doslovno subolijevamo. I engleski će se poslužiti tim izrazom te će se izražavati condolences, no engleski se može poslužiti i grčkim izrazom za sućut, koji glasi sympathy.
Na novogrčkom je moguće suosjećati izraženijom boli u složenici…
Hoće li im itko poviknuti: “Vratite se!”?!
tekst: Josip Mayer
Više nikoga ne čudi što se danas mnogi mladi ljudi iseljavaju iz Hrvatske.
Iseljavaju se iz Slavonije, Dalmacije, Istre, Zagreba… a vjerojatno i iz drugih krajeva naše domovine. Nakon prvog vala naših iseljenika onih 60-ih godina na dalje, polako odlazi i drugi val.
Ne idu oni uvijek baš samo trbuhom za kruhom, kao što smo mi…
Berlin/ U petak, 05. studenog u 19 i 15 sati, Hrvatska katolička misija Berlin organizira predavanje koje će održati prof. Eva Kirchmayer-Bilić.
Predavanje prof. Kirchmayer-Bilić ima naslov: “Umjetnost kao odraz Božje ljepote”.
– Eva Kirchmayer-Bilić je pijanistica, profesorica na glazbenoj akademiji u Zagrebu i urednica glazbene rubrike u tjedniku za kulturu “Hrvatsko slovo”.
Nastupala je u Hrvatskoj, Sloveniji, Vojvodini, BiH, Italiji, Austiji, Njemačkoj, Irskoj i Egiptu te u desetak gradova u SAD-u.…
Samostojeća kuća nedaleko Velike Gorice, sa stambenim dijelom ukupne površine 51,64 m2 .
nigdje nikog, nikog nema