Komentar na tekst “Ključ za sva vrata”
Lada Franić-Glamuzina/ 03.01.2017./ Dobrote nam treba a ne pameti, rekao je jednom prigodom pok, Arsen Dedić.
A ni ona poznata rečenica: Dobrota je na ovom svijetu golo siroče – nije lagala.
No, nažalost, poklope ih doskočice koje su po smislu ovakve: Tko je dobar, magarcu je brat.
Stječe se dojam, na ovim našim prostorima, da su dobri ljudi glupi i nesposobni.…
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač…
U polumraku, a još budan.
Minuli su prvi novogodišnji dani. Izmijenile su se prigodne čestitke u kojima smo jedni drugima, uobičajeno, poželjeli puno mira, uspjeha, sreće i zdravlja. Naravno, bilo je tu i srdačnih želja da ne ostanemo bez ponešto ljubavi i para.
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.
Bračni par iz Hrvatske želi unajmiti dvosoban stan u Berlinu.
“Možda bi i ti tako da si na njegovom mjestu…Kao da bi ti drugačije…..Nemaš tu priliku pa nemoj ni suditi.”