događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Pjesma “Nepomično more” pohvaljena je na ovogodišnjem Petrarca Festu, festivalu poezije koji se tradicionalno održava u Zagrebu u čast oca soneta F Petrarce.
Marija Juračić
Sanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more, bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.
Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli nekud bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.…
Tekst i foto: Josip Mayer
U Novom Vinodolskom uspješno je završila 5. smotra klapa pod naslovom „Klape va Srićinoj kući“.Točnije rečeno, dogodilo se to 15. srpnja 2017. godine s početkom u 20:30 sati, a u organizaciji i po pozivu, naše novljanske ženske klape „Puntape“ Novi Vinodolski i gospođe Snježane Kabalin koja i sama pjeva u udruzi. Pokrovitelji su bili Centar za kulturu Grada Novog Vinodolskog. i Turistička zajednica Grada Novog Vinodolskog.…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”.
Naš stan, a posebno dvorište, postali su velikim okupljalištima. Tonćo i njegovo društvo stalno su negdje jurili po gradu, a on je dolazio samo na objede i na spavanje. Jednog dana mi je donijeo krasnu časničku sablju jugoslavenske vojske, a drugi puta dva stara revolvera iz prvog svjetskog rata. Iznad pivovare se uzdiže strmina od neke sive zemlje. Često smo uzimali neku staru krpu i sjeli na nju pa se niz tu strminu spuštali kao na sankama. To smo zvali “prljuga”. Oni su se i tih dana spuštali niz «prljugu», kad se iznenada pokazao otvor u nekakvu rupu.…
tekst: Slavica Jurčić
Svaki povratak kući je težak. Zna to ona. Umorna od puta gleda zlatna polja i sunce na zalasku.
Odlazak je još teži!
Te noći pred povratak u domovinu, Vjera je sanjala majku. U snu je osjetila miris kave i majčin nježni dodir na svome licu.
„Ajde, zlato moje, moraš u školu!” šaptala je majka i rukom prošla preko njenih leđa.…
Komentar na tekst “Požar se suzom ne gasi”.
PROTUPOŽARNI PRIJEDLOG
(na ruke našim političarima)
Josip Prudeus/ 20.07.2017./
Osnovati Agenciju za razmišljanje o požarima AZROP ( oko 250 zaposlenih);
stavite požarnu temu na 5 jesensko zasjedanje;
konsenzusom osudite grom i električna iskrenja;
ponovno razmatranje o uređenju prilaza (barem u 102 čitanju);
podzakonskim aktom dopustite kozama da barem djelomično brste i tako korisno sudjeluju u prevenciji, a ne samo ih musti;
donesite odluku da tijekom srpnja i kolovoza niti jedna vatrogasna kola sa hrvatskoga sjevera ne mogu iz svojim spremišta na jug…
Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli stipendija za učenje hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj.
Iz priopćenja
Zagreb/ S ciljem upoznavanja i njegovanja hrvatske kulture i nacionalnog identiteta te jačeg povezivanja i suradnje s iseljenim Hrvatima i njihovim potomcima Središnji Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske je za akademsku godinu 2017./18. dodijelio 215 naknada/stipendija za učenje hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj – 93 više u odnosu na prošlu godinu.
Nastava se održava na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Croaticum), Filozofskom fakultetu u Splitu (Centar za hrvatske studije u svijetu) i Filozofskom fakultetu u Rijeci (Riječka kroatistička škola).…
tekst: Branka Oreb-Jerković
Može li se naljepnicom ‘Oprezno s vatrom’ gasiti krivnja za nerad?!
To je kao kad umirućem od raka daješ vitamin C?!
Gdje je uloga medija u širenju ekološke edukacije i preventivnih mjera zaštite od požara? I to ne jučer, ne danas, ne malo sutra, već mjesecima prije sezone požara. Ta naljepnica bi imala smisla u travnju.
Naše medijske kuće bave se sisama i guzicama Lidije Bačić, umjesto da iz dana u dan upozoravaju nadležne na eko-bombu na Karepovcu, na brdo Marjan bez hidranata…
Bit će da sam iz stare garde koja se učila novinarstvu u socijalizmu, pa ne razumijem što je danas IN.…
/Panonskim prostranstvima – 3.dio/
tekst i foto: Marija Kukić
Vraćajući se iz Zemuna svojim domovima, opet nas je pratila kiša. Dan se polagano spremao na počinak.
Sunce je okruženo oblacima putovalo ka zapadu. I mi smo se vozili u istom smjeru.
Kroz orošeno prednje staklo autobusa „ulovila“ sam Sunce koje je prkosilo kišnim kapima. Radovala sam se toj igri i nadmudrivanju kiše i Sunca i prisjetila se stihova Dragutina Tadijanovića.…