JOŠ MOŽE BITI LJUBAVI

Vinko Pavić
Duše smo vezali za jesen
I zrnca pijeska što ga vjetar
Mahnito vije nepoznatim stopama,
A nikada se nismo naslonili jedno na drugo
I pričali o sebi i našim snovima
Uronjenima u mekoću bijelih kumulusa.

Ulazimo u budućnost nekih drugih ljudi…

više

ZLATNIM NITIMA TKANO

Kolega i prijatelj, Jakov Vranković, nekadašnji dopisnik Slobodne Dalmacije iz Koblenza, obilježio je sa suprugom Stanislavom, zlatni, 50-godišnji bračni jubilej. Čestitke!

tekst i foto: Jakov Vanković
IMG-20170806-WA0004Krajem davne 1964. godine, napustio sam svoje rodno mjesto, Svirče na Hvaru, dragu obitelj i svoje prijatelje i krenuo put Zagreba.

Radio sam na Radio -televiziji Zagreb. Moram istaknuti,  bilo je to pet nezaboravnih godina. Odmah sam našao prijatelje, većinom moje Dalmatince.

U to vrijeme su u Zagrebu bili popularni plesnjaci i na jednom od njih sam upoznao nju, moju ljubav. Zvali su je Vesna.

Ljubav je bila obostrana i 5.8.1967 u mojim rodnim Svirčima rekli smo sudbonosno “JA”, pred velečasnim blagopokojnim dom Božom.

Život u Zagrebu bio je prekrasan. 1969. godine na svijet je došla naša kći Gordana. Bili smo sretni ali pojavili su se i prvi …

više

PUTEM VJERE

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Svaki odlazak svećenika iz moje župe za mene je tužan.

Naime,  i ove godine nas napušta svećenik Anto Ivić koji je u našoj Župi  Svetoga Ilije Proroka tek dvije godine.

Moram priznati da ovaj svećenik ima lijepe govorničke vještine. Svaka propovijed me dotakne i sa svete mise se vraćam bogatija duhom.…

više

KAD NEMA SUNCA, ŠUTIM

20496302_10209333112876888_1566158738_nSlavonski Brod/ U organizaciji Matice hrvatske Ogranak Slavoski Brod i Gradske knjižnice Slavonski Brod, u utorak 08.08.2017. će u Velikoj dvorani Gradske knjižnice biti predstavljena knjiga pjesama naslova “Kad nema sunca, šutim”, autora Ilije Klindžića-Grbavca.

Početak predstavljanja knjige “Kad nema sunca, šutim” je u 19,30 sati.

Gradska knižnica Slavonski Brod je na adresi: Trg Stjepana Miletića 12.

-Radujemo se Vašem dolasku i sudjelovanju, stoji u najavi organizatora ovog predstavljanja Ilije Klindžića-Grbavca i njegove zbirke pjesama.…

više

BIROKRACIJA NAS OPET JAŠI

piše: Marija Juračić
Dvije stvari mrzim iz dna duše: ići liječniku i imati posla s hrvatskom birokracijom. A moram imati s njom posla, jer ga ona nema.

Naime, sav svoj posao prebacuje na moja nejaka, građanska leđa. Izmišlja ga za mene. Namjerno i zlurado. Da mi uništi ljeto. Da mi zagorča život. Da opravda svoje postojanje.

O kući koju smo sagradili još u onim vremenima kada se to činilo…

više

ZOVEM SE SREĆKO

/ Svim napuštenim djevojčicama i dječacima i njihovim posvojiteljima /

tekst: Marija Kukić
Već sam student na završnoj godini jednog elitnog fakulteta. Kad sam saznao za svoju prošlost, odlučio sam promijeniti svoje osobno ime u – Srećko.

U domu za nezbrinutu djecu dobio sam ime Tugomir, valjda zato što sam uvijek bio i miran i tužan. To ime me je pratilo sve do trenutka dok nisam saznao pravu istinu o sebi i svome životu.

Pričali su mi moji „roditelji“ tj. posvojitelji: Stariji bračni par…

više

LUTKA KOJA DIŠE

Kristina Rogić
Kiša lupka o prozore moje
Pleše po njima…
Noć… još jedna noć… bez nas
Samo prsti tvoji ožive lutku ovu,
kao magijom život udahne tvoj mi glas
Drugima mrtva; ledena, umjetna, kamena
Tebi žena; tebi koža, tebi usne, tebi koljena
Čekam da ti dođem u kožu; na kožu, pod kožu
Da ispišem svoje ime na tvoja ramena……

više

LITNJA KARTOLINA

piše: Jadran Šantić Šangarelo

Mislija san štioci dragi da ču van se javit nekin novin befelon kad lito parti na doček jeseni jerbo če tada bit manje teplo i lakše če se moč koristit možjane. Ma jopet čovik je ka beštija nikad zadovojan a i nebi tija čakod zaudobit a ne neotat i eto ti pegule. Moran sist za ovu makinjetu i notavat a k oče se svega sitit.

Znan da če niki grintavci odma skočit sa svojin optužbaman jerbo se uvik bojidu oštrega jezika i napast me iz svi kaluni. Ma ja se ne bojin i gren naprid.…

više

DODIRNUTI NEBO

piše: Branka Oreb-Jerković

Na njenom malom balkonu na trećem katu stambene zgrade u središtu Splita ima mjesta tek za stolicu i dva pitara.

Tipičan primjer stanogradnje iz socijalističkih vremena gdje dvije obitelji dijele isti balkonski prostor, ograđen tek stjenkom od pleksiglasa. Unatoč tome, često je se može naći u tome kutku, zavaljenu u šezlon i pogleda uprtog negdje u daljinu.

Nitko joj ne bi dao 80 godina, još uvijek mi je lijepa kao kad je bila …

više