Belgijska kuhinja 2. dio
tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles, 5.travnja 2014./ Svaku nedjelju ujutro belgijski kvartovi i trgovi ožive i pretvaraju se u male tržnice na otvorenom.
Naravno ima i onih tržnica koje se nalaze na za to predviđenim lokacijama i rade svaki dan, ali ove kvartovske su samo nedjeljom ujutro i na prostoru koji je ili park ili općinski trg.
Za razumjeti ovaj običaj važno je znati kako sam grad Bruxelles čine 19 općina ili komuna. Svaka općina ima svoju gradsku vijećnicu, glavni trg, kulturni centar, kazalište, svoje sajmove, festivale na otvorenom, buvljake i tržnice.
Bila sam doista oduševljena kada sam prvi put vidjela kako se inače preko tjedna dostojanstveni trg ispred vijećnice općine Watermael-Boitsfort, koja mi je najbliža, pretvorio u šareni, bučni, narodni sajam.
Prodaje se perad i meso, voće i povrće sa obližnjih farmi. Vrlo brzo možete se upoznati sa svojom omiljenom „kumicom“ i naručiti za idući nedjelju patku, gusku ili purana po želji. Cjenkanja nema, a cijene su jasno istaknute. Naravno račun se svaki put uredno dobije prilikom kupovine. Tko se ne želi gnjaviti sa pripremanjem nedjeljnog ručka može kupiti gotovu juneću ili svinjsku pečenku ili perad sa ražnja iz ogromnih kamiona parkiranih za tu priliku.
Tu su i kiosci sa waffles, omiljenoj belgijskoj slastici, prhkom ukusnom tijestu na koje se stavlja med, marmelada, voće, šlag ili čokolada po želji. Waffles su omiljeno jelo Belgijanaca i slastica koju svakako treba kušati. Cijena ovog kolača je od 3 do 5 eura ovisno o dodacima.
Pisati o belgijskoj kuhinji, a ne spomenuti čokoladu, nemoguće je. Slobodno se može napisati kako su njihove čokolade od kojih neke imaju i po 80 posto čistog praha kakaovca, najbolje na svijetu.
Proizvodnja čokolade ovdje je i industrija i tradicija, a prema nekim podacima, u Belgiji se proizvede oko 200 tisuća tona čokolade. Još u 19. stoljeću donesen je zakon o čokoladi koji je propisao kako čokolada mora imati najmanje 35 posto čistog kakaa. Mnoge belgijske obitelji tradicionalno se bave proizvodnjom čokolade po starim i tajnim recepturama, i to ručno. Prve praline izradio je 1912. Jean Nehaus i od tada čokoladna čarolija traje i traje …
Imala sam priliku posjetiti tvornicu čokolade. Naime, moguće je kupiti ulaznice i prisustvovati radionici za proizvodnju čokolade. Radionica uključuje i izradu vlastitih pralina i čokoladne table. Prvo nam je prikazan film o čudesnom stablu – kakaovac koje raste u prašumama i na plantažama, potom strojevi za pravljenje smjese. Na kraju smo dobili zdjelicu sa vrućom, čokoladnom smjesom i kalupe, a vješti mladi slastičar nam je pokazao kako oblikovati čokoladnu kuglicu i od nje napraviti pralinu. Pralinu se potom ručno valja u orahe, pistacije, kokos …sve što god mašta poželi.
U Belgiji se doista može pronaći čokolada po svačijoj želji. Čokolada je zaštitni znak ove zemlje, te stoga ima mnoštvo suvenira u obliku čokolade poput magneta ili svijeća. U suvenirnicama se može naći i obilje različitih, prigodno pakiranih, pravih čokolada i pralina koje možete kupiti i darovati.
Pored suvenirnica, u gotovo svakom belgijskom gradiću postoji i mnoštvo specijaliziranih „čokoladnih“ trgovina sa više stotina različitih vrsta čokolada i pralina.
Kada se nađete u nekoj od njih možda ćete kao ja pomisliti na Ivicu i Maricu i kućicu od kolača koja ih je primamila. A, izlozi ovih trgovina su više od izloga – prave priče o belgijskoj tradiciji i blagdanima. Cijene čokoladne table od 100 grama kreću se od 1 do 5 eura ovisno o sastavu. Za praline pak u „čokoladnoj“ trgovini možete uzeti posebne kutije i izabrati za 5,10, 15 ili 20 eura one svoje omiljene.
Uz čokolade, Belgija je u svijetu poznata i po pivu. Prema nekim izvorima Belgijanci imaju čak 600 vrsta piva.
Posjetila sam trgovinu koja se reklamira kao ona koja ih ima 200. Belgijska piva raznolika su po okusu, postotku alkohola, boji, sastavu i naravno recepturama izrade. Moje omiljeno je ono od višnje kriek pivo. Znalci kažu kako su najbolja belgijska piva ona trappist piva koja se, kako im ime kaže, proizvode u samostanima.
Slično kao i kod čokolade, industrija piva ima svoju dugu tradiciju i kulturu. Svako pivo se pije iz posebne čaše. A, na ulazima u kafiće često je popis koja piva se tu mogu popiti.
Razmišljam o bogatstvu kuhinje i tradicije ove zemlje u kojoj trenutno živim. Kakvo je čudesno biće čovjek. Njegovo stvaralaštvo doista ima tisuće oblika.
Nemoguće je ne diviti se ovom ovdje stvaralaštvu koje se očitovalo kroz bogatstvo okusa, mirisa, aroma i boja …čokolade i piva.