ISKORISTILI ŠTO NAM PRIPADA

Jedan dan s hrvatskim knjigama na Lajpciškom sajmu

tekst i foto: Aleksandra Brnetić
Četvrtak ujutro, a  ja u cik zore i uz blagoslov urednice sjedam u ICE-e i pravac – Leipzig.

Nisam uspjela ni oko sklopit’, a već su me po strmim stepenicama noge donijele u Gradski vlak i za šest minuta na Sajam. Polusnena razmišljam i s Berlinom i Hrvatskom uspoređujem sasko gospodarsko čudo čiju zapregu vuče Leipzig s 91 % od društvenog bruto proizvoda Europske unije.

Kojeg li napretka u nepunih 20 godina!

Jurim sajamskim paviljonima, guram se kroz tjelesa mladih ljudi, zakukuljenih u perjasta odjela, plisirane haljine i seksi minice. Godinu su dana ovi ljubitelji japanskog crtića čekali na kolektivno druženje – Manga-Comic-Convention.

Hrvatski je štand tradicionalno u četvrtici, ali ove godine na kormilu nije više troma i nemaštovita Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore. Sad je sve u rukama Ministarstva kulture, kako štand tako i program s kojim se kreće neuobičajeno rano, već u pola 11.

Godina 1914., ta krvava razvodnica u kojoj se počela mijenjati hrvatska državna sudbina, u središtu je hrvatskog predstavljanja.

Četiri ratne godine iznjedrile su 17 milijuna poginulih i nebrojena groblja dijelim svijeta pa tako i Mornaričko groblje u Puli, na Svetom Polikarpu, jedno od najvećih vojnih groblja u Europi.

Ta davno pokopana puljska lica austrougarskih visokih časnika, a među njima bilo je i Hrvata, pred nama, otužno malobrojnom publikom, među kojima i hrvatski veleposlanik u Njemačkoj Ranko Vilović, oživljavaju u izložbi i diskusiji lijepoga naslova ‘Utonuli u sadašnjost 1914. godine’!

Sa zidova hrvatskog štanda i štanda Forum International gledaju nas fotografije Hassana Abdelghania a na stolovima čeka nekoliko primjeraka njegove fotomonografije From a Distance. Pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević, vrsni dramatičar i svestrani organizator zagrebačkog kulturnog života, znalački ali brzojavno sažeto i s puno vrijednih navoda priča o povijesti ove nekad velike i moćne ratne luke.

„Htio sam da se prisjetimo tih pokojnika, da ih ne zaboravimo, što je jako bitno, i htio sam reći i pokazati da su oni nekad bili tu i da su bili dio življenja na ovom prostoru.“, kaže nam fotograf Abdelghani, rođen 1965. u Osijeku od majke Hrvatice i oca Egipćanina, koji je fotografirao keramičke nadgrobne medaljone kao da umrle nanovo portretira.

„Pošli smo od ideje da smo mi sada dio Europe, da je Europa kontekst u kojemu djelujemo i, umjesto da se stavljamo u europski kontekst, mi ga od sada zajedno stvaramo“, kazao nam je o ideji vodilji Vladimir Stojsavljević nadodavši da je hrvatski program dio mreže Traduki čija programska koordinatorica dr. Alida Bremer brine o prezentaciji književnih djela iz jugoistočne Europe u Njemačkoj.

„Nije da se šlepamo za Tradukijem nego smo iskoristili ono što nam u krajnjoj liniji pripada. Mi uredno plaćamo članarinu, čujem da smo u tome među prvima, a Traduki nam onda pomaže.“, istaknuo je pomoćnik ministrice. Cjelokupnu koncepciju izradili su on i načelnica Odjela za promidžbu knjige i čitanja Dubravka Đurić Nemec pa tako i izložbu drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja kao najavu za Međunarodni sajam dječje knjige u Bologni krajem mjeseca. Na kraju je sve to dorađeno s Alidom Bremer. No, kontekst Prvog svjetskog rata nametnulo je Ministarstvo kulture, a Hassana Abdelghania i Filipa Hameršaka pronašao je sam Stojsavljević.

Filip Hameršak s nepunih 40 godina i njegova Tamna strana Marsa, u izdanju naklade Ljevak, mala su senzacija u Hrvatskoj. Knjiga mu je koliko velika i teška – 724 stranica i 1150 grama, toliko i stručno hvaljena ali i – što je neobično važno jer je to u hrvatskoj znanstvenoj publicistici jako, jako rijetko – pisana je sočnim publicističkim stilom, zanimljivo i duhovito. Povjesničar Hameršak s Katedre za povijest hrvatskog prava i države na zagrebačkom Pravnom fakultetu u svom se – koliko god to neobično zvuči za jedno stručno djelo – bestseleru, pozabavio hrvatskom autobiografijom i Prvim svjetskim ratom.

O svom nam je djelu rekao: „Moja je knjiga nastala na osnovi mog doktorata na Filozofskom fakultetu. Kao što znate, tema Prvog svjetskog rata u Hrvatskoj svih je ovih 100 godina bila potpuno jednostrano obrađivana. Stoga je moja ideja bila pokušati to nadoknaditi jednim metodološkim uvodom u kojem će se vidjeti kako su njemački, francuski i britanski povjesničari obrađivali taj rat i na koji se način može njemu pristupiti. To je prvi dio knjige, a u drugom ja primjenjujem jedan takav kulturološki i sociološki pristup ratu na temelju četrdeset objavljenih hrvatskih autobiografija koje su nam ostavili sudionici Prvog svjetskog rata, uglavnom nižih časničkih činova, a neki su bili i obični vojnici.“

Autori neki od tih zadivljujućih svjedočanstva kasnije su postali poznati, poput Vladka Mačeka, Josipa Broza Tita i Georga von Trappa, onoga najodlikovanijeg pomorskoga časnika propale k.u.k. monarhije, rođenog i školovanog u Hrvatskoj, o čijem je životu 1965. snimljen film Moje pjesme, moje snovi. Hameršak je detaljno istražio sve što je mogao – arhive, dnevnike i prepiske te objavljena sjećanja. U knjizi je mnoštvo fotografija koje bilježe vojničko iskustvo na fronti.

Posjetitelj hrvatskog izložbenog prostora teško će previdjeti Tamnu stranu Marsa jer naslovnica likovno plijeni – crni vojnici na crnoj zemlji s uperenim crnim puškama na crvenom nebu. Decentnije oblikovane knjige kao Čitanje Matoša Dubravke Oraić Tolić (Ljevak), Život bez imena Vladimira Stojsavljevića (Fraktura), Črna mati zemla Kristiana Novaka (Algoritam), u puno su težoj situaciji. Poredane su jedna pored druge – učinilo mi se – bez reda i poretka, bez smisla i nekog unutarnjeg razloga.

Štand je na finom mjestu, ima svoju skromnu infrastrukturu ali, nažalost, ne privlači. Blijed je i bi mi žao zbog toga. Postavila ga je i oblikovala splitska Udruga Kurs, udruga za promicanje kulture i umjetnosti, koja već godinama organizira manifestacije, festivale, seminare i radionice u gradu Splitu. Znam da nema para i da ništa bez poslovice Koliko para, toliko muzike, ali – sjetih se najednom i upitah se – zar nije jedan od suosnivača Kursa grafički dizajner i fotograf?

Na putu do foruma pod nazivom Hrvatska kao nova članica EU-a: izgledi i izazovi utješila sam se u kafiću na obližnjem austrijskom štandu osladivši se i okrijepivši se s dva bečka specijaliteta, sa slasnom Wiener Torte koju sam zalila s Wiener Melange.

U razgovoru o tome koliki je i kakav Europa izazov za Hrvatsku i obrnuto sudjelovali su stručnjak za povijest južne Europe sa Sveučilišta u Leipzigu Wolfgang Hoepken, član njemačkog SPD-a i predsjednik društva Südosteuropa-Gesellschaft Gernot Erler, Richard Swartz, švedski autor i novinar koji živi u Hrvatskoj, hrvatski književnik Kristian Novak, dijete međimurskih gastarbajtera, 1970. rođeno u Baden-Badenu i Dragan Velikić, srpski književnik i bivši diplomat koji je svojim djelom i životom vezan uz grad Pulu.

Diskusiji je prethodilo uvodno izlaganje hrvatskog veleposlanika Ranka Vilovića, živo i zanimljivo iako umreženo u diplomatski rječnik. Spomenuo je da su pregovori predugo trajali i da se država dobro pripremala za članstvo ali da je problem u pomanjkanju povjerenja građana u državne infrastrukture što svoje uzroke ima u nacionalnoj povijesti te pritom spomenuo svoju baku koja je doživjela 99.-u godinu života, a život je proživjela u šest država.

Vilović se osvrnuo na borbu protiv korupcije i požalio što i Hrvatska svojim članstvom i ekonomski nije postala dio Europe kad joj je to već uspjelo na kulturnom i političkom planu. Diskusiju nisam dočekala jer se bližilo vrijeme povratka. Ruku na srce niti sam previše žudjela za njom.

U zraku je visjela i obligatna tema o regionalnom povezivanju. Sastav sudionika jamčio mi je da će nakon toga uslijediti i pitanja o vjekovnoj mržnji balkanskih naroda i o putevima do pomirenja.

Udobno zavaljena u sjedalo, prevučeno falšnom i hladnom kožom, buljim u mrklu noć jurećeg ICE-ea i sanjam o tome da do sutra preselim Lajpciški sajam u Berlin pa da iduća tri dana po gradu hodočastim na daljnjih 15 programskih točaka različitih formata na kojima će nastupiti Ivana Simić Bodrožić, Ivana Sajko, Filip Hameršak, Damir Karakaš, Kristijan Novak, Vladimir Stojsavljević i Hassan Abdelghani.