Izložba fotografija prof. Pere Dupčeka
Piše: Đuro Ružičić
Požega/ Tko je Pero Dupček? Profesor koji ne samo da je zaljubljen u svoj posao profesora već ima i još jednu strast, a to je bicikl, bicikl koji je prošao puno kilometara i koji nam ne može ispričati što je sve vidio.
Zato je tu Pero, koji niti jedan put na koji je krenuo svojim biciklom nije ostavio nezabilježen fotoapartom, pa je ovih dana bezlično proziran stakleni zid školske knjižnice dobio konkretan obris u obliku izložbe fotografija.
Preko četrdeset fotografija, A-4 formata i na izgled prikazuju sve i svašta. Kada posjetilac prođe kroz glavna vrata škole na putu do glavnog hola dočekuju ga fotografije šarolikog sadržaja. Šarolikog i bukvalno, jer prikazuju svemoguće boje prirode, a i alegorijski, jer zbunjuju navedenog posjetitelja u potrazi za temom izložbe – od ptica, rijeka i planina do djece, mačaka i puževa.
Navedeni nam posjetitelj biva dvostruko obuzet tako da za trenutak uopće zaboravi razlog posjeta školi. S jedne strane fotografije su, same po sebi dovoljne za efikasno privlačenje pažnje. No pregledavajući ih, raste radoznalost da se pronikne u ono filozofsko: zašto? …kojom temom?
I tek kad se dođe do kraja izložbe autor nam pruža poveznicu koja veže sve viđeno a to je – bicikl.
Dakle u svome dugogodišnjem biciklističkom stažu, nije mu nikada bilo mrsko sa sobom ponijeti fotoaparat, pa uočivši nešto što plijeni pogled i razgali dušu, nalazio je snage da obuzda, stiša taj svoj ushit, te da, krajnje racionalno, posegne za fotićem i snimi razlog tog ushita.
U stvari, da sad nezgrapno ne prenosimo misli i razloge izložbe, citirati ćemo samog autora koji se samom gledatelju obraća pisanom riječju na kraju izložbe:
Iako se to iz ovih fotografija ne vidi, osnovna poveznica sviju njih je – bicikl.
Pored vedrog osmjeha i dobre volje, na vožnju biciklom autor ove izložbe ponese i foto-aparat.
I dok vozač bicikla otprilike zna kamo bicikl treba voziti, foto-aparat nije siguran hoće li, i kada biti korišten. Razlog njegove upotrebe je bilo koji prizor koji privuče pogled i razgali dušu vozača.
Pred vašim očima je tek jedan mali izbor iz velike zbirke navedenih prizora jednim okidanjem fotoaparata preseljenih u vječnost. Isprika tebi čitatelju ovih redova na drskost autora ovih riječi, no on će ti direktno, bez okolišanja, reći da se ponekad maneš mobitela, kompa, fejsa i svega ostalog kod kuće pa uz bilo kakav uređaj za snimanje slika sjedneš na bicikl, te pustiš da te noge vode.
Pri tome izoštri sva svoja čula pa kad uočiš nešto što ti, kako gore piše, privuče pogled i razgali dušu, s jednim klikom preseli to u vječnost.
Već istu večer, vrativši se blagodatima informatičkog izobilja u svojoj sobi, pohvali se svojima prijateljima, poznanicima i ostalima koji te “lajkaju” snimljenim prizorima.
One su tvoje duše djelo i samo tvoje, a nisu ukradene iz nepostojećeg, virtualnog svijeta interneta jednim klikom miša.
A ako se kod nekog od vas začne želja sa dužim i složenijim pedaliranjem, kako je, s kim i gdje činio autor ovih redova, možete pogledati na www.perinbicikl.blog.hr.