Krampusologija je ušla pod kožu
Joža Prudeus
Ako vas je ovaj naslov zbunio, ispričavam se, nije od mene, već su mene i moje vršnjake od prvoga do osmoga razreda pučke škole svake godine ponovno učili da u određenim prigodama, po trgu i ulicama, mašemo papirnatim plavo-bijelo-crvenim i crvenim zastavicama i deremo se što nas grlo nosi.
Kad sam već spomenuo zastavice, one prve bi tata gotovo uvijek na brzinu, zabunom rajsneglama pričvrstio na letvicu tako da bi crveno polje bilo gore, a zvjezdača petokrača s obje zrake u zraku.
Danas smiješno, no od muke i jada, eto barem tako naivno iskazivali su ljudi svoje hrvatstvo.
A što tiče derače protiv Crkve i popova lopova mame su nam govorile da je to ružno i ne smijemo.
Drugarica i drug su nas ubijeđivali da je to dobro i moramo.
……………
Sve domoljubno i vjersko bješe trnooko i trnopetna novim vlastodržcima.
Odvažni, privrženi puku, neustrašivi u obrani istine, čuvanju i promicanju istinskih vrednota bogoljublja, čovjekoljublja i rodoljublja bili su trajna smetnja drugovima i drugaricama koji su, ne birajući sredstva sve to nastojali srušiti i ugušiti u duši hrvatskoga puka.
Kako bi bili samo sretni častohlepni, vlastokradljivci, vukovi u ovčjem runu da su ih se mogli riješiti dekretom svih od reda i preko reda i fratara i župnika, kapelana, svih tih popova, crnomantijaša, popadija, opatica, pa čak biskupa i samoga svetoga Oca.
Upirali su sve sile, domišljali se na sve moguće i nemoguće načine, lagali, širili objede, ismijavali, pa na koncu konca podizali lažne optužnice i, koje li pokvarenosti, u ime naroda sudili, zatvarali, psihički i fizički nastojali uništiti, zatrti tu popovsku prepreku stvaranju komunističkog raja, društva srećnih ljudi oslobođenih popovskih laži i tamjanskog opijuma…
………….
Imali smo tu nesreću da smo još kao djeca, osjetili tu sreću, kao mladež, sve do zrele dobi, iskusili, u svojoj svakodnevici himbu i prijevaru ideologije u kojoj su vrijednosti zamijenile mjesta: dobro se proglašavalo zlim, zlo dobrim, istina proglašavana za laž, laž je bila neprikosnovenom istinom.
…………
Odavno sam svima sve oprostio, ali najteže mi je kao djetetu, kasnije i ocu svojih malenih, bilo oprostiti što su nam zločesti crveni ukrali, ili kako bi moji vršnjaci onomad rekli drpili – nikolinje.
Ukinuli dekretom drugarice i drugovi djeci svetog Nikolu, pa nam uvalili crvenkapog Djeda Mraza. Da se smrznete od gluposti i bezveznosti. Dobro, istinabog i krampus je o nikolinju tada ostao bez prava na rad, ali je tijekom svih tih godina očito u glavama bezglavih radio honorarno.
…………..
Ovih pak posljednjih desetak godina hrvatske nezavisnosti i slobode, ne mogu se čudom načuditi kako je krampusologija duboko ušla pod kožu pojedincima. Eto, vratiše djeci svetoga Nikolu, ali izmisliše čudovišnog Djeda Božičnjaka – koji umjesto naših dragih kristkindla, prtlja se i petlja u božićno blagdansko ozračje bez ikakve veze i zdravoumnog povoda.
Dragi Damire, drago mi je da ti se svidio onaj vic. Ja sam se isto, kad sam ga privi put pročitala, morala dugo smijati. U crkvi kao instituciji nalaze se (kao u svakom toru) i bijele i crne ovce. Samo oni ljudi koji su se uvijek morali isticati, i sad su i tu na prvim mjestima. Imaš pravo kada kažeš da oni ne znaju što je poniznost. Ali to ne znači da ih se treba ignorirati. Treba im zapravo pokazati svojim životom što je vjera i vjerovanje u Svevišnjeg. Možda uvide, shvate i nauče što je Crkva (imaš pravo da… Read more »
Gospođo Katice, ovaj vic je super, savršen primjer. Gledam u Crkvi u koju idem, naprijed se nagurali ljudi koji su samo prije dvadesetak godina bili izuzetno glasni protivnici svega što obilježava katoličku vjeru. Također su u prvim redovima mladi istaknuti članovi SDP-a, pa i drugih stranaka koji i neznaju što je i tko je sveti Nikola. Pitam jednog od njih “glasao si na prošlom referendumu PROTIV obitelji, jesi li se ti došao pokajati za svoje stavove”. Odgovor je bio, “Zašto bi se pokajao, moji stavovi su čvrsti i istinom potkovani”. Kod političara vrijedi “Budi viđen” pa makar i u Crkvi.… Read more »
vuk dlaku mijenja..ali ćud nikada……sve manje se spominje Sv.Nikola, a sve pršti od djeda Božičnjaka…..a što se tiće oprosta- to je najbolja odmazda ( vlč Bulešić)
Dragi Joža, eto došlo i vrijeme demokracije i slobode, te sad možemo bez straha izabrati i odrediti što i kako ćemo slaviti naše blagdane. Nekima, još crvenim, draži je djed Božićnjak nego sveti Nikola. Sjećam se jednog profesora Josipa Čička, koji je još za vrijeme Jugoslavije poštivao prave kršćanske blagdane. Na Božić smo morali ići u školu, ali je profesor Čičak toga dana upitao: “Djeco, danas vam je Božić?” Svi smo odgovarali:” Da, da, danas je naš Božić.” “Kad vam je danas vaš Božić, ja vas danas ne pitam,” svečano je rekao profesor Čičak. Sjetila sam se jednog vica: Učitelj… Read more »